Page 26 - Frankovics_Totujfalu
P. 26

totujfalu_Layout 1  2015.07.05.  19:42  Page 24






              nougarska područja za odštetu oduzetog južnog Tirola. Neizbježno
              je bilo raskomadanje Monarhije koja se prema svim znacima počela
              raspadati na svoje sastojke, odnosno atome. S druge strane pak na-
              rodnosti Mađarske Kraljevine bili su siti asimilatorskih aspiracija i
              nastojanja većinskog naroda, što je imalo za cilj stvoriti jednojezičnu
              naciju od 20 milijuna Mađara, kojih je tada bilo nešto više od deset
              milijuna. Hrvatima u Hrvatskoj su Hrvatsko-ugarskom nagodbom
              iz 1868. godine zagarantirana prava, ali ne i sva, stoga je Hrvatski
              sabor donio 29. studenog 1918. samostalnu i samosvjesnu odluku o
              raskidu državno-pravnih odnosa s Austrijom i Ugarskom. No uskoro
              je Hrvatski sabor ukinut i obnovljen 1939. godine, na što bi se odno-
              sila mađarska izreka „Cseberből vederbe!”, naime pod spskom upra-
              vom nisu ništa bolje prolazili.
                Novim nepredviđenim događajima i događanjima prethodilo je
              potpisivanje beogradske vojne konvencije sklopljene 13. listopada
              1918. godine. Povjerenici vrhovne komande antantskih vojnih snaga,
              vojvoda Mišić, vrhovni komandant srpske vojske, general Henrys,
              zapovjednik Francuske istočne vojske, te sa mađarske strane vojni
              ministar Béla Linder sporazumjeli su se u 18 točaka, a koje je trebalo
              više silom nego milom i sprovesti. U sporazumu ustanovljena je južna
              i istočna demarkaciona linija do koje crte je izvršena okupacija, a na
              tim područjima uspostavljena je javna uprava i osigurano kretanje
              antantske vojske.
                Zanimnljivo je da su vojne trupe antante i njezine savezničke srp -
              ske vojske već tog dana stigle na željeznički kolodvor u predgrađu
              Pečuha, na Üszögpusztu. Demarkaciona crta bila je povučena od
              istoka, ispod Segedina na jugu, iznad Baje i Batoseka (Bátaszék), sadr -
              žavši okupirane pečuške rudnike, nastavljajuću putanju iznad Siget-
              vara, te je izbila iza Barče na Dravu.
                Srbi su na okupiranim područjima postupno nastojali uvesti im-
              perij, nove administrativne mjere, što je naišlo na ogorčeni protest
              već prvih mjeseci njihove vladavine 1919. godine. U Pečuhu je izbio

              24
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31