Page 52 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 50

Vizin iz Pečuha. Pravi su oni profesionalci, koji se poigravaju na svo-
jim tamburaškim instrumentima ili na violini. Plače violina, paraju
zrak i čelične žice tamburice, zakucavaju na vratima ljudskih srca uz
brundanje bege. U takvoj prigodi najradije bi čovjek poviknuo i po-
novio poznati slogen „Vrata nisu zatvorena!”
I zaista tu pod otvorenom nebu u nekadašnjem školskom dvorištu
iz kojeg je nestala zanavijek graja djece jer što ih još malo ima, odlaze
u školu u susjedstvo, u Lukovišće, ali ih je iz godine u godinu sve
manje i manje, ugodno se osjećamo. No skraja pozornice u narodnu
nošnju odjevene dvije djevojčice se igraju, prateći i sam program.
Nešto dobro osmišljeno, kao i u programima HTV-a „Lijepom
našom”, gdje se uvijek događa nešto posebno i sporedno izvan sre-
dišnjeg događanja, naime tamo plešu parovi, a ovdje se podižu dje-
vojčice oponašajući odrasle na pozornici. I dok program traje
primjećujem Lenarda Trauma, koji je uvježbao s članovima lukoviš -
kog KUD-a Podravina neke svoje izvrsne koreografije, kako sjedi na
travi, a koja je obrasla nekadašnje školsko dvorište. Došao iz dalekog
Londona da podijeli radost, podravsko veselje bez granica. Sjedi vam
stasito i nepomično, kao vitezovi Zrinskog koji su ovdje prelazili
preko Drave da bi iznenadili Osmanlije s druge strane rijeke u Sla-
voniji i Podravini, odjahavši čak do daleke Požege da bi i sam Nikola
pozvao na megdan požeškog bega koji se nije odazvao, već kukavički
ponašao. Bila su to vremena davne nam prošlosti, zajedničke povijesti
hrvatskog i mađarskog naroda.
Zanimljivo je da u tim našim podravskim plesovima ne zapažaju
se nikakvi motivi takozvanih hajdučkih plesova, kao što je i igra „mo-
reška”, a bili su njezini izvođači ustvari oni vojnici koji su u dokolici
vješto poskoknuli slaveči pobjede izvojevane i nad Turcima.
Ako smo već kod osmanlijskih vremena valja reći da se u ovim
krajevima proširio protestantizam od same druge polovice 16. sto-
ljeća. No iz svog zagrebačkog sjedišta pečuški biskup Benedikt Vin-
ković želio je potisnuti, služeći se tadašnjim izrazom, „herezu”, te

50