Page 56 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 54

Ovdje su se upravo održavali svatovi. Okupljeni uzvanici bili veseli
kada se izdaleka iz svih pravaca, iz Starina i Križevaca, podigao dim
iznad tih sela. Bio je to kobni znak, naime Turci pališe kuće i daleko
se je čuo vapaj naroda što je prenosila i sama voda Drave.
Šta da se uradi, kada nije bilo već pobjeći nikuda i nikamo, niti
preko Drave, niti u obližnje tresetište koje je progutalo svaku živu
dušu koja nije poznavala prohod kroz glib, ustvari, glib bez dna.
Narod u crkvici, gdje su se upravo zadržavali brojni svatovi, bacio
se na noge, moleći se, pokušavši tražiti spas. Mještani nisu htjeli pos -
tati robovi, ali izlaza nije bilo!
Tada im se sažališe i pomilovaše dragi Bog...
Rastvoriše se zemlja, a crkvu sa svatovima progutaše crna zemlja.
Narod Drvljanaca nestadoše pred očima pristiglih turskih vojnika.
Na mjestu crkve pak postalo Crno Jezero.
Pričaše da se u drvljanačkom Crnom Jezeru ponekad čuje crkveno
zvono i vesela graja svatova...
Nestadoše svi oni, ali se u neku ruku i spasiše.

MARTINCE JE SPASIO KRUH, BOŽJE TIJELO

Turski vojnici imali su svoju rutu, naime u toj osmanlijskoj vojsci
točno se znalo u kom smjeru valja ići, kada poći i točno stići na dato
odredište. Polazilo se je na zauzeće Beča. No, tada nije bilo kamenite
ceste, već je put vodio prema Martincima, pored same Drave, a vojna
sila prolazila je kroz razna naselja...
U Martincima isto je bilo tvrđavice podignute od hrastovih tru-
paca a među koje je nabijena zemlja ilovača. Jedan dio naroda ovamo
se povukao spasiti. Bilo je među njima i malobrojnih hrabrih vojnika.
Nastao je rat, opsada tvrđavice. Naši se viteški borili s Turcima. No,
Beč je bio daleko, a Osmanlije nisu mogli nikako zauzeti utvrdu u
Martincima.

54