Page 53 - Frankovics_Szentborbas_20
P. 53

tördelt_Layout 1  2014.07.14.  18:31  Page 51






                 ovamo šalje svećenika Fabijana Vidoca da narod povrati na svoju
                 staru vjeru, jest na katoličanstvo. Vidoc tada savjetuje svom biskupu
                 da bi u Brlobaš trebalo imenovati katoličkog licencijata (osoba koja
                 zbog manjka svećenika vrši neke određene radnje, npr. krštenje ili
                 pokapanje mrtvih u datom obredu, bilo katoličkom ili u reformatskoj
                 praksi) darovitog Andriju Križana. Križan nije propustio priliku da
                 odmah zatraži od svog biskupa liturgijske knjige na hrvatskom jeziku,
                 kojih je već tada bilo, navodeći: „Svi narodu cvjetaju na svom jeziku
                 samo mi oskudijevamo!”
                   Zaista, oskudijevali smo u hrvatskim knjigama, kako u crkvenima
                 tako i u svetovnima. Oskudjevali smo jedno vrijeme, tamo od prvih
                 desetlijeća 20. stoljeća u svojim hrvatskim svetim misama jer je iz li-
                 turgijske prakse postupno potisnut hrvatski jezik.
                   Svetu misu na hrvatskom je održao velečasni Ilija Čuzdi u mjesnoj
                 kapeli posvećenoj Svetome Iliji u Brlobašu. On je zaštitnik sela od
                 1881. godine kada je selo nemilice nestalo u požaru te iz temelja po-
                 novno izgrađeno.
                   I uskoro obilježava se 20. obljetnica izgradnje ove kapele koja je
                 vješto dograđena, spojena s nekadašnjim zvonikom podignutim
                 1927. godine. U tom zvoniku bilo je prostora za oltar i na Ilinje služila
                 se sveta misa. Jednom sam i ja bio „miništruvač”, a liturgijsko slavlje
                 je odražao velečasni Tibor Bujdosó te došao po nas u Lukovišće ko-
                 lima baća Pavleković, djed naše Đurđice, ljekarnice u Šeljinu, čiji si-
                 novi uče u Hrvatskoj gimnaziji u Pečuhu. No nikada neću zaboraviti
                 na rezance u slasnoj kokošijoj juhi koju nam je skuhala Đurđice baka.
                   I da bi bismo zaokružili ovu priču te da bi u neku ruku postala cje-
                 lovita, valja reći da se u dvorištu doma kulture, jest nekadašnje škole,
                 razvilo veliko kolo. Naravno, podučavateljica plesova bila je Vesna
                 Velin, samopožrtvovana nastavnica iz Pečuha.
                   I plesalo se je i veselilo, izveli razni plesovi, i na taj način spojili se
                 svi krajevi u lijepoj našoj, i u jednoj i u drugoj domovini.



                                                                               51
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58