Page 30 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 28

Brlobaš u stihovima Josipa Gujaša Đuretina

Josip Gujaš Đuretin išao je u Brlobaš obično pješice i letimičnim pog -
ledom sve je „upisao” u svoje pamćenje. U svom sjećanju oživljava
seoce i daje mu biljeg poput nekog podravsko-hrvatskog čovjeka pla-
vih očiju.
Selo diše, osvježavaju ga boje rane jeseni, možda čak i rijeka Drava,
a selo ikao je maleno, ipak smjelo prkosi vijorima. Prvi stih mogao
bi se odnositi na samog pjesnika, puna životne snage koji plače kada
pođe stazama koje suzama pere, jer su rastanci i povratci teški. No u
oči Brlobaša usanjani pjesnikov san daleko nas može odvoditi i otkriti
nam razne tajne, kada čak i nevidljivo postaje vidljivo uz pjesnikovu
vidovitost ili pronocljivost.
Drugi stih odražava zrelost, jesen, koja je pristigla sa žutom i bije-
lom bojom, te nosi u sebi razdraganu radost. Pjesnik u prolazu pri-
mjećuje ženu.
Čuje žamor u dvorištu škole, znači, ima života koji ovdje stoljećima
postoji i nastavlja se. No, polako i nečujno, sasvim tiho pada lišće sa
drveća. I nema mjesta pesimizmu jer je razdragana jesen pristigla,
puna igre i zlatnog sjaja.

BRLOBAŠ U RANU JESEN

1.

Brlobaš,
u tvoje oči usanjao sam
naš podravinsko-hrvatski san.
Iz tvojih plavih očiju
crpio sam svoj san.

28