Page 28 - Frankovics_Szentborbas_20
P. 28

tördelt_Layout 1  2014.07.14.  18:31  Page 26






                           IZ POSTOSMANLIJSKE PROŠLOSTI
                                          BRLOBAŠA



                 László Boros Gyevi daje dobar uvid u prošlost podravskih naselja te
                 o postosmanlijskim vremenima piše: Brlobaš je najdulje ostao majur,
                 „pustara”. Prema Dezsőu Csánkiju, 1757. godine dolaze prvi doselje-
                 nici, koji dobiju svoju sesiju, i koji započnu svoj život na taj način kao
                 da cio život žele tu proživjeti. Retrospektivu napučivanja daju nam
                 matične knjige.
                   Prvi upis potječe iz 1756. godine. Te godine 29. travnja Matej Grei-
                 ner dade krstiti svoje dijete, kršteni je kum Ivan Muton. Do 1760. go-
                 dine možemo nabrojiti 14 njemačkih obitelji koje su živjele na
                 brlobaškom imanju. Namjesničko je vijeće 1733. izdalo nalog da pro-
                 cijene mogućnosti na crkvenim dobrima, a opat Gyöngyössy već do-
                 lazi amo uputom da u Lukovišću, kao u središtu imanja, moraju
                 podići crkvu. No, čini se da naseljavanje Nijemaca nije njegovo djelo.
                 On je 1760. godine umro, a Csánki navodi da se 1748. lukoviško
                 dobro nalazi u rukama komore. Prema tome, komora je naseljavala
                 Nijemce. To naseljavanje, međutim, ne uspije (razlog nam je ne po -
                 znat). Oko 25 godina traje pokušaj da se Nijemci udomaće. Zatim
                 mjesto ustupaju Hrvatima.
                   U majuru Hruškovcu prvi hrvatski doseljenici bijahu Luka Ivić i
                 Matija Žarac. U selu prvi se nastanio Stjepan Janković (1764). Jan-
                 kovići su došli iz Tomašina (Tamási) a već od 1760. godine ovdje krste
                 svoju djecu. Druga obitelj, koja se ovdje nastanila, bila je obitelj Mate
                 Pavića. Neko vrijeme ovdje živi János Nemes i János Német, a za
                 njima dolaze Hrvati: Petar Horvat (1766), Ivan Pintarić (1767), Fra-
                 njo Hajdinek (1768), Novogradac, Vugrinec (1769), Čerljenec (1770),
                 Otrovanec i Đakovec (1771), Galić (1773), Mihály Szalay (1774), Ivo
                 Habjanac (1775), Juraj Gerebenek (1778), Josip Detelić i György Phi-
                 lipp. Prezime Philipp je kroatizirano te postade Filip, a Szalay, koji je


                 26
   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33