Page 35 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 33

Monogo vode Drave teklo je ka moru,
koliko godina me razdvaja od davnine,
al u meni živi još uvijek ona mala,
duge kose, bosonoga, koja sam ja bila.

Gledam ruke, nisu lijepe,
glatku kožu ni danas nemam,
u slikarstvo i muziku se ne razumijem,
nešto od sebe ipak ostavit ću Svima.

Seljačke ruke ne skrivam
i ne boli me duša
što samo ponekad mi kažu:
Gospođo, ljubim vam ruke…
Sjećam se davnih predvečerja,
dugih priča u jarku ispred kuće,
otvorenim ušima slušala sam stare,
moj mozak je radio,
planove zidao
i nadao se svjetskom preokretu.

Šteta što u miru žurbom živimo,
što nemamo dosta vremena,
trebalo bi uvhatiti trenutak
da dalje traje, da život produži,
trebalo bi više Istinite riječi
i ne stavljajmo u Izbor Ono,
što u stvarnosti nema.
(Narodne novine, 28. III. 1985.)

33