Page 36 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 34

SUTON VEĆ VREBA

Praznik je. Parovi šeću ulicom. –
Ruka u ruci, osmijeh na licu...
– Gledam ih iza zavjesa, skrivena.
Da me ne primijete.
Još bi mislili da sam zavidna. –

Ne volim praznik.
Patim od praznine što donosi sa sobom.
Ne volim ni noć, jer mi oslabi
I onu malu moć, što je imam.
Sin mi je sve što volim.
Moj mali čovjek u kratkim hlačama.
Jedini iskreni prema meni
Na toj velikoj zemaljskoj kugli.

Ponekad mi idemo u šetnju.
Ručica njegova u mojoj toploj je ruci
A druga njegova ručica je prazna...
Tata je negdje daleko.
Možda mu nedostaje ručica sina?
Srce me boli i tihim plamenom gori,
Jer budućnost sina sama zidam.
Komad po komad stavljam cigle.
Moj mali čovjek zdravo raste
U mojem gnjijezdu, pod mojim krilima.
Ali će jednom napustiti jato
I tada ću ostati posve sama.
Bome, doći će starost.
Drhtat će ruke, kao da mi je zima.
Lice, koje je još sada elastično,

34