Page 41 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 39

LJETO JOŠ NIJE SASVIM OCVJETALO

Vidiš? Ja, vreli vjetar
Još uvijek se vraćam,
Jer Ljeto nije još ocvjetalo sasvim.
Na Tebe mislim,
Na naše plamenito ujedinjenje.
Uzalud okrećemo leđa uspomenama,
One se gomilaju iza.
Pitam se: koliko boli može podnijeti srce
Dok ne pukne i ne bije više?
Kao Sibil koja unaprijed sluti,
Osjećala sam
Što ću postati vremenom – Invalid duše!
A sada znaš šta slijedi?
Dugo, tiho raspadanje,
Sve manje riječi,
I sve više lutanja misli.
Jednom Sadržaj života je Nada,
Čekanje, a onda slijedi
Rat sa silom uspomena.
Gigantna je skala osjećanja,
Do neba Te diže,
Da Te što jače lupi o zemlju…
I koliko puta doživimo
Da sjećanje baš u najodlučnijem
Trenutku bane da Te oslabi,
Da se kolebaš, vrtiš oko svoje osovine,
To je najstrašnije, ja znam.
Znam i to, šta je prava ljubav,
U cjeloj mjeri i
Taj beskrajni akord
Beskrajno će živjeti u meni.
39