Page 45 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 43

DRAVA
(Proza u stihu)

Valovi podignutim
garaboncijaškim glavama
ispijali su vodu Drave, ona je tamo
dalje istekla iz
njihove utrobe; ljudi su povukli
zvono da bi
razbili oblake, da bi spasili ljetinu
tamnožutih
polja, pa i sebe.
Jezici divlje rijeke požderali su
nasipe, upijali su u sebe
čovječji znoj, izlizali su bujne
kukuruze, zlatno klasje žitnih
polja, crvene makove, modrožuto
šarenilo tratine, koja se
njihala poput šarene lepeze, a sada
je poprimala zeleno-
prljavu boju neukrućene rijeke.
Ni kletva nije pomogla, ni plač, a
kamoli molitva!
Zrak je bio prepun napetosti tuge,
veslali su tihi čamci nad
brigama budućnosti; životinje nisu
pomišljale na rosnatu, slasnu
travu,
zanijemjele su i ptice zlatnih grla,
zaudrao je vonj mulja
staloženog na mrkožutoj glini.

43