Page 84 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Pjesma nedopjevana

Tišinu ugodnu
Samo u miru nalazim.
Uzalud težim za unutarnjim
nemirom,
nigdje ga ne nalazim.
U snoviđenjima sazidavam
svoj topli domaći kutić
iako, dobro znam,
da ga dograditi
možda nikada neću smoći.
Želje su krhke
kao natruli prutići.
Hoće li ikoga biti
da mi desnicu pruži,
da me zagrli
na pragu raskriljenih,
škriputavih vrata
ljudskog mi snebivanja?
Da mi se bar
na trenutak oduži
za nekadašnje dobrote
kiteći me veseljem
koje sam objeručke
rasipao krštenim
i nekrštenima
zajedničke nam Golgote.
Dobro bi mi došla
jedna krovinjara,
pa makar bila poput one
trščane kolibice

84