Page 81 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Vjetar tandrče

Vjetar tandrče krilima
naših prozora.
Slušam škrip
ulaznih vrata, kapije
i nagli zalup došljaka
pod broj jedan
sedmookružne uličice
zvane Holló,
sto i višegodišnje
stare peštanske
građanske zgrade
u nekadašnjem
središtu poratnog
židovskoga geta.
Vjetar se šunja
našim prvim katom
i razastrtu posteljinu
miluje i mreška.
Ulična profi njena prašina
lepršavo se vrti.
Uz jedva čujne zvuke
obližnjeg bujnog,
ljubičastocvjetnog bagrema,
u susjednom dječjem vrtiću
oglašuje se cvrkut
skrivenog crnog kosa
koji sa svojom družicom
pokatkad slijeće
i u naše dvorište.

81