Page 82 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 82
Iznad susjednih
prozorskih udubljenja
tiho gukanje golubova
na krilcu vjetrića
iznad krovova pluta.
Gradski šum me
podsjeća na guste
vrtloge seoske prašine
koja se dizala
poput nestašne čigre,
zasipajući nam kosu,
oči i njedra
dok smo se nestašni
u našem sokačiću –
voljene Bodolje –
bezbrižno igrali žmurke
ili berberečke,
bosonogo šutirali
loptu tranjaru ili
štapovima mlatili
s oba kraja zašiljenu
princiku
koja je letjela zrakom
duž kratkog sokačića.
Naglost grmljavine
i hladnoća vjetra,
iz guste kapi
ljetne kiše koja
po krovovima i
duž ulice zapljušti,
rasprši sliku
82
