Page 66 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 66
Sjećaš li se...
Sjećaš li se? Ne bijah davno,
Pored mene stajala si.
Lice ti se za mene
Neznanom tugom obli.
Gledali smo se dugo,
Srcem prepunog plama,
Je li sad shvaćaš, draga,
Što znači biti sama?
Noćca je gluhonijema,
U sobi smo, s gitarom sami.
Zvuci joj spokojne mile,
Utjeha su mi duši u tami.
Budimpešta, 1954.
66
