Page 62 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Bio je svibanj

Bio je svibanj kada smo se sreli.
Ti, mirisna od opojnog jasmina,
Već tad naslutih da bismo isto htjeli,
No druge staze dijeli nam sudbina.

Riječi tvoje blage opijen sam slušo,
Bijahu za mene krasne melodije.
I kad sam vreo s usana ti kušo,
Upoznah tajne štono srce krije.

I dok smo presretni, ruka u ruci,
Sjedili na klupi ispred zelenila,
Dušu su lijenili neki čudni zvuci,
No u nama se je ljubav raskrilila.

I danas pamtim žarkost zagrljaja,
Toplinu, opojnost nježnih grudi bijelih,
Ne bilo im bar nikad kraja,
Al život dvojben kad spaja, kad dijeli.

Tek spomen-slike iskrsnu,
Za trenut, vjeruj, sjetiti se vrijedi
Ljubavi negdanje što nenadano prhne,
I prošle sreće, što sve više blijedi.

62