Page 65 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 65
Daleko polijeću...
Daleko polijeću danas misli moje,
Poput plavetnila, kud ševica šeće,
U glavi mi se niz stihova roji,
Sluteći poklon razdragane sreće.
Začuđen se pitam je li to ljubav,
Ili mi se samo srce zavarava,
Il mi se Ona, taj stručak ubavi,
Tek suludo sa mnom poigrava?
Riječ ljubav je neizmjerna sreća,
Što ljudska bića za života gaje,
Štono bivat znade, sve veća i veća,
Pa katkada znade i da vječno traje.
Hrvatska Kemlja, 1958.
65
