Page 68 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 68
Njojzi koja...
Njojzi koja možda shvaća
Misli, čak i moje nade,
Njojzi koja pjesmu ovu,
Prošli dani da s’ podmlade.
Njojzi kojoj sretan padoh
U naručaj, blagi, vreli,
Njojzi pjevam pjesmu ovu,
Da joj srce razveseli.
Njojzi što je iskićena
Svim čarima ovog svijeta,
Njojzi pjevam pjesmu ovu,
Da se ori do nebesa.
Njojzi kojoj usne vrele
U samotne snivah noći,
Njojzi pjevam pjesmu ovu,
Jer znam, ljubav neće proći.
Njojzi kojoj u krioce
Preumornu glavu sklanjam,
Njojzi pjevam pjesmu ovu,
I do zemlje joj se klanjam.
Budimpešta, 1956.
68
