Page 134 - Kalendar_2020

nacionalna obespravljenost, klasna podjarmljenost u prethodnim državnim po-
redcima, njegov uzaludni otpor maćehinskoj sudbini, borba za narodnosnu po-
sebnost, njima su moji sunarodnjaci uljepšavali protok svog života, i pogotovo
zato što su ispjevane na kojem izvornom narječju hrvatskoga jezika.“
Ž. Mandić od ovdje priopćenih pjesama prvu je zapisao 1968. u Senandriji
(Szentendre), a posljednju 2008. u Gari. U tom 40-godišnjem razdoblju otrgnuo
je od zaborava 370-ak raznih pjesama, i to uglavnom s ovdašnjega štokavskog
područja (Peštanska, Fejerska, Bačko-kiškunska, Baranjska i djelomično Šomođ-
ska županija). Posjetio je 70 naselja: u Baranji 40, u Bačkoj 16, u Šomođu i Pe-
štanskoj po 4, po 2 u Fejerskoj, Zalskoj i Željeznoj županiji. Drži kako bi spašene
građe bilo znatno više da je mogao u poneka sela otići češće. Unatoč tomu smatra
da je ova zbirka odraz cjelokupnoga pučkog pjesništva štokavskih Hrvata tog po-
dručja.
U tih umotvorina zrači nam neki topao dašak davno prohujalog doba. Kroz te
stihove i sami poniremo u svagdašnjicu naših upokojenih sunarodnjaka, marnih
težaka odanih rodnoj grudi, postajemo čežnjivi za vremenom u kojem se toliko
maštalo o trajnim i općeljudskim vrijednostima. U tim se ostvarajima ogleda
bogatstvo i ljepota naših govora na ovim prostorima. Raznovrsnost, različitost
jedna je od uočljivih crta ove zbirke, naime imamo čisto ikavskih (stariji i mlađi),
ikavsko-ijekavskih, ikavsko-ekavskih (s jekavskim natruhama), ikavsko-jekav-
sko-ekavskih, ijekavskih i posve ekavskih (kajkavskih i štokavskih) pjesama.
Dakako, ova knjiga ne bi mogla nastati bez vrsnih kazivača – kojih je ovdje 276,
rođenih između 1883. i 1948. godine – stoga ih se Ž. Mandić rado i s dubokim
poštovanjem prisjeća: „Kada se obazrem na spomenuto razdoblje, sjećanje mi
ozare susreti s mnogim kazivačima, našim dičnim staricama i starcima. Posrijedi
su bile osobe sa zavidnom samosvijesti, kojima je rodoljublje bilo sastavnicom
njihova bića, koji su bili svjesni da nam je narodnost na izdisaju (gotovo u svim
naseljima mladi su otišli u madžarsku jednojezičnost), stoga su nastojali iz najdub-
ljeg kutka svojega pamćenja dočarati pjesme kojima su kadgod svoju svagdašnjicu
činili ljepšom.“
Zbirka ne obuhvaća santovačke pjesme, koje je istodobno skupljao; objavljene
su u posebnoj knjizi (Pismu piva prilipa divojka. Croatica – Budimpešta, 2011.,
328 str.).
Autor primjenjuje općeprihvaćenu podjelu Tvrtka Čubelića premda je neke
pjesme zbog isprepletenosti njihovih značajka teže ukalupiti u danu skupinu. Kod
lirskih pjesama naslovi većih skupina jesu: Pjesme uz pučke obrede i običaje, Lju-
bavne pjesme, Bećarci, Pjesme romance, Pjesme balade, Mitološke pjesme, Soci-
jalno-domoljubne pjesme, Pjesme o vjersko-političkim događajima; kod epskih
pjesama: Junačke pjesme, Šaljivo-podrugljive pjesme, Brojalice i druge dječje pjes-
mice.
Posebnu odliku knjige čini dvjestotinjak starih crno-bijelih fotografija iz poje-
dinih naselja.
Na kraju su knjige: Popis kazivača abecednim redom i Manje poznate riječi.
Poželjeti je još ovakvih i sličnih izdanja, pa ga stoga i preporučujemo našim
sunarodnjacima.
Stipan Balatinac

134 2020 HRVATSKI KALENDAR