Page 64 - Kalendar_2019

Nacionalni pokret santovačkih Hrvata
potkraj 19. stoljeća
Prigodom 120. obljetnice

Jamačno neću pretjerati kažem li da se madžarski šovinizam najžešće okomio na nas Hrvate, napose na
one naše sunarodnjake koji su živjeli unutar granica današnje Madžarske. Dobro se to zrcali iz povijesti
19. stoljeća naselja Santova, koje se nalazi tik uz državnu među.

U drugoj polovini 19. st. i na ovo – nekada čisto – hrvatsko selo nadvila se snažna
i sustavna madžarizacija. Osim postupnog oduzimanja nacionalnih prava, Hrva-
ti su ugroženi i na gospodarskom polju. U selo se hrpimice doseljavaju Madžari,
koji dobivaju najbolje zemlje i porezne povlastice. Gotovo sve dužnosti u seoskoj
vlasti obnašaju Madžari, koji postaju oličenjem nepravde i nasilja.
Posvemašnjemu nastojanju vladajućih krugova da zatru svaki trag hrvatsko-
mu jeziku, nažalost, priklonila se i madžarska Katolička Crkva zlorabeći duboku
pobožnost našega puka. Ni onodobni kalački biskupi nisu bili iznimkom, pa
svoje svećenike potiču na odnarođivanje nemadžara. Slijedom naredbe nadbi-
skupa Lajosa Haynalda, 1874. santovački Madžari dobivaju trećinu crkvenih
obreda (prije su godišnje imali dvije mise: na Božić i Uskrs), što je bilo dodatno
dolijevanje ulja na vatru, to jest na ljutnju naših Hrvata. Nezadovoljstvo naših
Santovaca konačno je stišao spomenuti nadbiskup koji je obećao da ubuduće
tamošnjim Madžarima neće davati veća prava. Međutim, krnjenje naših prava
nastavljeno je. Već 1876. madžarski je postao obvezatnim jezikom u nastavi (hr-
vatski je ostao tek vjeronauk). Dakako, ta je uredba primljena kao novo jezično
nasilje, to više što je tada rijetko koji santovački Hrvat znao madžarski.
Kako su tu uredbu primili naši Santovci, vidimo i iz pisma mjesnoga župnika
Karla Jerkovića upućenog sonćanskomu svećeniku: U Santovu prava buna, jerbo
Šokci u škuli madžarski učiti ne će, i tamo ditcu svoju puštati ne žele. Nek i Madžari
uču naš – kažu mi. Teško je kad ti ozgor zapovidaju jedno dočim puk moj oće drugo.
Madžarski je nacionalizam sve većma bujao i drznuo se do te mjere da je pri-
padnike narodnosti prisiljavao da se odreknu i onoga zadnjeg što ih je još vezalo
za matični narod: da pomadžare svoje prezime. Ondašnji tisak slavi učitelje i sve-
ćenike koji su najviše postigli u odnarođivanju. Kalačka je biskupija također osta-
la upornom u nakani da nastavi madžarizaciju. U liku santovačkog župnika Ivana
Burnaća (posrijedi je bunjevački Hrvat iz Čonoplje, ime je pomadžario u Bátori
János) narečena je biskupija imala odanog slugu. On 9. rujna 1896. biskupu piše:
Volio bih kada bi se u Madžarskoj sve odvijalo na madžarskom jeziku. Te svoje
osjećaje nastojao sam ispoljavati i u novinama Bunjevac što sam ih onodobno u
Somboru uređivao.
Spomenuti župnik 1896., kada su Madžari slavili tisućljeće svoje državnosti,
izjavio je da će tih dana bogoslužja biti isključivo na madžarskom jeziku, želio je
da i Hrvati pjevaju madžarske pjesme. Ta je izjava u santovačkih Hrvata izazvala
žestoku ljutnju i otkazivanje posluha.
Imajući svoga pokornog čovjeka u Santovu, biskup se osmjelio pospješiti
madžarizaciju, pa je 8. ožujka 1897. dao obznaniti naredbu prema kojoj se odsada

64
64 2019 HRV A TSKI KALENDAR
2019 HRVATSKI KALENDAR