Page 181 - Kalendar_2017

122-150_Layout 1 2016.11.04. 11:58 Page 134

Jeste li se Vi našli, oči u oči, s onim ljudima koji su vas mučili?
– Ne, ali sam imao priliku susresti se sa svojim najvećim mučiteljem, koji me rezao,
palio i spremao silovanje i klanje, kad sam bio u toj kući. Odustao sam na nagovor Srba,
jer su mi rekli da on ne bi razumio poantu našeg susreta, pošto on i sada prilično živi u
mržnji i da nije dostojan tog susreta. Imao sam samo jednu želju, pitati ga, što misli
danas?! Njegovi Srbi su me uvjerili da on danas misli isto tako, kako je mislio i 1991. godi-
ne, kada me mučio. Što sam ja uspio oprostiti, i to je Božje, i to sam molio Boga jer jedno
vrijeme sam živio u obliku mržnje. Sad ne mogu reći, kolika je to bila mržnja, ali sigurno
da sam tad negdje sreo tog čovjeka, ne bi s njim sjeo i popio kavu, kao što bi danas
mogao. Možda ne popiti kavu, ali pitati ga, što mu je bilo u glavi 1991. godine i što je
danas? Međutim, Bog od nas traži razum, traži da ne bacamo bisere pred svinje! To znači
da mi u tom razumu moramo znati s kim i kako komuniciramo, a ta milost praštanja u
meni koja postoji, ona je opet Božji dar. Mržnja samo nas može ubiti, pojesti, razboliti, i
zato mi smo pobijedili u tom Domovinskom ratu i možemo biti svakako ponosni na njega.
Za to možemo i kao pobjednici i naći snagu da oprostimo, ali oprost ne znači, ignoriranje
zla, ni to da se stavljaju stvari pod tepih.
Kad ste se oslobodili i izašli iz toga pakla, jeste li pohodili ponovo sva ona područja, kade
su vas mučili. Kakova je to ćut bila?
– Da, jesam. U nekoliko navrata kod mirne reintegracije istočne Slavonije, bio sam u
Vukovaru, osobito kada sam pisao knjigu. Bilo je jedno vrijeme, kada sam bio vrlo često u
Vukovaru i tamo sam prikupljao neke dokaze, ali i dandanas, kada dođem na mjesta gdje
sam mučen, a i na druga mjesta gdje su drugi ljudi teško stradavali, to je uvijek jedan
poseban osjećaj, koji izaziva šutnju, koji izaziva poštovanje. Jednostavno si tada na sve-
tom području, upravo zbog toga jer je tamo bilo puno krvi, puno patnji, puno stradava-
nja, ali isto tako i Božje prisutnosti. Činjenica je da se vratim u to vrijeme, ne nekakvim sad
noćnim morama ili nekakvim slikama, ali možda i namjerno isprovociram svoj duh da se
sjetim toga.
Kako Vi mislite 25 ljet za padom Vukovara današnje društvo razumi, što se je tamo zgoda-
lo? I cijeni se ta krv i žrtva braniteljev i nedužnih ljudi iz toga Domovinskoga boja?
– Ja to zaista moram reći iz svog iskustva, cijeni se, i nije problem u ljudima. Nije prob -
lem ni u narodu. Nažalost, kod nas su prevelike političke borbe. Mi još i dandanas ne
znamo ustvari, tko je, što i za koga radio u Domovinskom ratu. Znate, ako u nečem niste
sudjelovali, što je bilo veličanstveno i božanstveno, onda je to najlakše obezvrijediti. Ne
mogu o Domovinskom ratu dobro i lijepo pričati političke elite koje u tom Domovinskom
ratu nisu imale udjela i koje su čak bile protiv samostalnosti Hrvatske. Onda je i normalno
da će probati izvrnuti i omalovažavati istinu. A da će to u jednom dijelu naroda naići na
plodno tlo, to je već sigurno, ali nekako sam ja optimist. Bar ovo, što ja obilazim u
Hrvatskoj, bio sam i vani, i ipak vidim da ima jedan dobar broj ljudi koji žele čuti istinu.
Ovdje želim reći da na mojim predavanjima, promocijama i svjedočanstvima ima ljudi. Ne
volim to tako kazati, ali moram biti precizan, kako se to u Hrvatskoj kaže, ima lijevih i des-
nih. I ti lijevi i desni su zaista pokazivali jedno poštovanje, prema tome da tim ljudima je
važna istina. Ljudi sami, po svojoj prirodi nisu zli. Govorim o običnom puku, oni izaberu
jednu stranu, ali uvijek postoji, kako je Isus rekao, sotona je otac laži i otac obmane. I ovo
je vrlo bitno! Obmana je najperfidnija laž, kada te uvjere da ta laž je u bíti istina. Onda veli-
ka je odgovornost u političkim elitama, pa čak i ti koji možda nisu sudjelovali u obrani

134 2017 Hrvatski kalendar