Page 185 - Kalendar_2017

122-150_Layout 1 2016.11.04. 11:59 Page 144

lani, ako bude strpljenja i
razumijevanja, i navijači
daju potporu, uvjeren sam
da ćemo onda moći daleko
stići, ali nam treba vremena.
To stoji i za ovu sezonu –
pleo je u rečenice svoje
misli o budućnosti Teo Čiz -
mić. Košarkaški majstor iz
Hrvatske o ljudi u Ker men -
du svaki put po hvalno
govori, da su jako srdačni i
ugodni, svi bi željili pomoći,
kot da bi cijeli grad pulzirao
samo za košarku. Trener je
otac dvoje dice, i kako je
S Petrovišćanom Pištijem Jannyjem, sam povidao, takova je nje-
ki nosi i posebnu trenersku „relikviju". gova familija, ka se nekako
snalazi. Sin u Španjolskoj
igra košarku, kćer u Ame riki studira, hižna družica mu čas za čas dojde u Kermend. –
Pokušavamo se malo organizirati s obzirom da imamo i sreću što su nam djeca starija. To nam
ostavlja nekakvu mogućnost fleksibilnosti. Nekih godinu dana sam ja obilazio malu i maloga,
sad će to supruga, tako da smo mobilna familija, rekli bi, mi smo ustvari već u 22. stoljeću. Samo
letamo okolo avionom, vozimo se nonstop od kontinenta do kontinenta – šalio se glava obite-
lji, kad sam se pak obrnula s pitanji, kako je nastao uprav on človik s kravatom, kako je
napisao i jedan ugarski novinar, odgovorio je: – Zahvaljujući ovom gospodinu (pokaže na
Petrovišćana Pištija Jannyja, polag sebe), krenula je stvar. Ja sam dosta emotivan čovjek,
vežem se za ljude i sredine. Bilo je to na kraju jedne utakmice kad sam iz neke želje htio poka-
zati zahvalnost publiki i došlo mi je da sam bacio tu kravatu (ku danas krasi i potpis trenera).
Na to je publika pred jednom utakmicom bacila na teren otprilike 170 – 180 kravata, sjećam
se, vrhunsko je bilo. Došli su mi sudci čestitati za taj simpatični čin, to je stvarno bio doživljaj i
mislim i pravo iskazanje ljubavi. Ta harmonija igrača, navijača i mene, to nam je puno puta
pomoglo u teškim trenutcima i svakako nas je znala nositi i publika – a to će tako biti i ove
sezone jer, kako je rekao Teo, njemu je u Kermendu jako lipo jer su ga ljudi prihvatili i pre-
poznali odredjenu kvalitetu djelovanja.
Što pak nas naliže, Gradišćanske Hrvate, ki blizu petsto ljet živimo ovde na zapadnom
nuglju Ugarske, o nami je Teo Čizmić svoje znanje pobrao još iz školskih knjig, prije nekih
trideset ljet. Sad je jur imao sriću i uživo upoznati nekolicinu Gradišćancev u festivalskom
filingu, uz ostalo i onda, kad su mu pod oblokom zasvirali „Moja vilo“. – Znam za vaša
hrvatska naselja, i rekli su mi isto tako neki ljudi, koji su u klubu. Imam želju da raširim malo i
svoje znanje, da upoznam više ljudi, da se nađemo i nadam se da ću ove godine naći više vre-
mena za to, jer je uvijek ugodno i lijepo kad znaš da imaš nekoga od svojih tu. A tomu se već
unaprijed radujem! – U ovom su ostali dva Hrvati za radosnim spravišćem, med kimi se je
jedan po običaju jako pašćio, kad zna se, vrime se drago miri i na ovom kraju svita.
Timea Horvat

144 2017 Hrvatski kalendar