Page 184 - Kalendar_2017

122-150_Layout 1 2016.11.04. 11:59 Page 143

kad se dokažeš, dobro, super si, dobar si,
nema veze, idemo dalje. Tako da to je
jedna sredina koja traži izvrsnost. Mi smo
bili tri puta prvaci Europe, zaredom, to je
donijelo neku određenu popularnost i neki
određeni status, jer smo bili normalni.
Nitko se nije tim nešto hvalio i isticao. Iako
to je bilo daleko od one popularnos ti tipa
Gorana Ivaniševića nakon Wimbledona,
kad ga je dočekalo sto tisuća ljudi, a među
njima sam bio i ja – naglasio je športaš ki
je vojsku služio u pulskoj mornarici i za Sa zagrebačkim Lukom Katurom
ljetodan prošao igrati u Sloveniju. Za
dvimi ljeti iz Slovenije je peljao put u Izrael, potom pak u Tursku, Belgiju i znova u Tursku.
Ovako je izgledala putna linija košarkaša jedno cijelo desetljeće. – U drugim klubovima sve
može biti interesantno što vidiš, što prođeš. Sve je to super stvar jer poslije kad prođe karijera,
pa se okreneš, pogledaš te države gdje si bio i igrao, stekneš prijatelje, društvo i kontakte, to je
sve dobro. Iako Split donosi jednu sigurnost, u smis lu, ako si baš tamo, pa cijeli život želiš biti
tu. Međutim, igrati izvan granica uvijek je izazov, koji donosi veliku odgovornost, i veliki stres,
i veliku nervozu. Ukoliko prođeš kroz to, u životu ti je puno lakše – replicirao je bivši košarkaš.
On je u dvadeset i trećem ljetu odlazio od splitskoga kluba i vratio se je uprav tamo, samo
za deset ljet kasnije, djelajući jur na realizaciji svojih sanj. To jest, krenuo je u trenerske
vode. Bio je pomoćni trener poldrug ljeta, a prikzeo je i dirigiranje splitske momčadi.
Medjutim, i dalje misli da nij' takovoga igrača od koga za tren postane odlični trener.
Moraju minuti ljeta dokle se znanje ispliva na površinu, i to je tako u svakoj struki.
Započeto svitsko putovanje nastavio je i kot trener kod košarkaškoga kluba u rumunjskoj
metropoli, zatim se je vratio u Zagreb ka klubu Ciboni. Dirigirao je momčad i u Poljskoj, a
u medjuvrimenu je završio i fakultet. Sudbina ga je lani u ljeti dopeljala do Kermenda, kad
sam ga pak ispitkovala za razloge, odgovor je zvučao ovako: – Situacija je takva, što se tiče
košarke, da je prošlo ono vrijeme kad jedan trener može biti u jednom klubu pet ili deset godi-
na. To više ne postoji! Znači, došlo je do velikog nestrpljenja kod menadžmenta, kod agenata,
kod igrača. Na prvi problem svi bježe ili se tjera, ili su igrači nezadovoljni pa bježe nakon mje-
sec dana ili dva, ili menadžment je nervozan jer se nije dobila svaka utakmica... U ovoj situa-
ciji, kako sam se ja našao s Kermendom, meni je velika stvar bila što sam poznavao i znao ovu
ekipu zbog europskih kupova. Hoćeš-nećeš čuješ, a da oni imaju želju igrati u europskom
prvenstvu, to je meni bilo jedan plus. A da i ne govorim o navijačkoj potpori, koja donosi jednu
ekstra motivaciju kod igrača i kod trenera, a i jednu želju za dokazivanjem. Kermend kao
Kermend poznat je u Europi, po ranijim uspjesima, tamo prije nekih petnaestak godina.
Mislim da se ovdje može puno više napraviti nego zadnjih godina – za ovo su dokaz Čizmi-
ćeve riči, kako je lani napravljena jako dobra selekcija, a i lanjski uspjehi. Protiv toga, igrač
Luka Katura iz Zagreba, koga je nagovorio za gostovanje u Kermendu, nije dugo ostao u
našem varošu. No ne smijemo ni zamučati da Kermend je na početku ovoga ljeta postao
pobjednik Ugarskoga košarkaškoga kupa, a na kraju prošle sezone osvojio je brončanu
medalju u Ugarskoj ligi. – Svi mi želimo biti najbolji u svemu, što radimo, ali i za to se treba
izgraditi, jer u bilo koji posao kreneš, nemoguće je odmah biti najbolji u svemu. Rekao sam i

2017 Hrvatski kalendar 143