Page 178 - Kalendar_2017

122-150_Layout 1 2016.11.04. 11:58 Page 131

i o patnji, i o pobjedi, i o ljubavi, i narav -
no i o vjeri, i o dragom Bogu, koji je pri-
sutan uvijek u patnji i žrtvi čovjeka.
Moram priznati da sam se čudila u
ovoj knjigi, kad sam čitala kako ste sve te
dijaloge zapametili, koji su potekli med
žrtvami i koljači, prlje nek što su ljudi ubi-
jeni, otpeljani iz hangara i kako ste to
vjerno znali napisati. To je zaistinu tako
ostalo u vašoj glavi, jer človik bi mislio
ako jednoč zajde blizu smrti, riči ter reče-
nice ne moru ostati u strahu i kaosu...
– Ovo je sad pitanje dosta komp -
leks no, ali ja ću ga probati ukratko odgovoriti. Naime, od prvog trenutka, kada sam ja tak
čudesno spašavan iz Ovčare i kasnije iz Veleprometa, i kada sam završio u logoru u
Srijemskoj Mitrovici, apsolutno sam znao da je to Božja prisutnost. Znači, ono što sam ja
preživio i kako sam spašen, to nije bila ljudska dimenzija, nego baš Božji prst. Znao sam
da je to sveta stvar i to nikada nisam htio zaboraviti. Uvijek sam to nosio u sebi. U trenut-
cima, u kojima sam pisao knjigu, bilo je to jedno specifično stanje mog života. Puno sam
tada molio, jer sam doživio jedan veliki pad u svom životu, čak sam i završio u zatvoru. Veći
dio knjige sam napisao u zatvoru, u velikom stanju molitve, znalo mi se događati da po
noći ti dijalozi su mi jednostavno izlazili iz mojih misli. Ja bih se tad dizao i to zapisivao,
tako da i to zapisivanje i to pisanje knjige, nadahnuće koje sam imao, apsolutno je imalo
veze s Božjom milošću. Siguran sam da je silom Duha Svetoga nastala ta knjiga i zato
danas i postoji, jer ona šalje i dobre poruke. Ima i pozitivnih reakcija od ljudi koji su čitali
tu knjigu.
Vi ste ovde na promociji spomenuli onu scenu, kad su iz hangara otpeljali toga mladoga
dičaka od 14 ljet, ki braneći svojega brata morao je završiti svoj žitak u ruki krvnikov. To je bilo
dno dna ili ste teže nosili onu torturu, kojoj ste Vi bili izloženi?
– Meni je taj trenutak, kada izvode 14-godišnjeg dječaka, muče ga i ubijaju, bio najgo-
ri trenutak u Vukovaru. Tada sam i gorko zaplakao, a na neki način došao u jedan sukob sa
svojim nebeskim Ocem, gdje zaista nisam vidio smisao za dalje. Zabio sam glavu među
koljena i gorko jecao za tim djetetom, ali ne samo ja. U toj prostoriji je bilo sigurno tride-
setak odraslih ljudi, svi smo plakali i zasigurno je to najteži emotivni trenutak bio, koji sam
imao u Vukovaru. Kada sam proživljavao muku, nevjerojatno, ali nešto mi je davalo mir.
Koliko god je to bilo teško, stresno, pogotovo u toj jednoj situaciji, kada sam bio u kući
okružen s dvadesetak četnika nakon preživjele Ovčare, koliko god je bilo beznadno i
teško stanje, ja sam osjećao jedan božanstveni mir koji sad, danas mogu promatrati tako
da je Bog sa mnom imao plan. I ne da samo plan imao, nego me onda i osposobio da
mogu u jednom miru sve to podnijeti.
Točno se spomenem da ste naveli u knjigi, kad je bilo rič o rizanju i maltretiranju i o razni
forma toga vašega mučenja u spomenutoj hiži četnikov da ste brojili koliko će moć sekunde
durati pojedino mučenje. Čini mi se da ste napisali da će silovanje po vašem mišljenju trajati
najduglje...
– Zanimljivo je da ste se toga sjetili! Stvarno moram vam čestitati da ste to tako detalj-

2017 Hrvatski kalendar 131