Page 177 - Kalendar_2017

122-150_Layout 1 2016.11.04. 11:58 Page 130

– Uz mene je jedna čitava generacija
mladih ljudi otišla u Domovinski rat. Bilo je
tu dječaka od 16 do 20 godina, sigurno
između dvadeset i trideset nas je stupilo u
obranu do movine. Mi nismo bili opterećeni
nikakvim nacionalizmom ili nečim sličnim,
jednostavno željeli smo slobodu, željeli smo
zaštititi svoj narod, našu vjeru, naše ljude od
stradanja koje su pripremali pobunjeni Srbi
u Hrvatskoj, a isto takvu namjeru su imali i
pripadnici takozvane Jugoslavenske narod -
ne armije. Tada sam mislio da će se sve to
brzo završiti i da ćemo se mi nakon dva-tri
mjeseca vratiti svom svakodnevnom životu,
međutim, eto, rat je puno duže potrajao, a i
Na dvoru vukovarskoga špitalja
moj boravak u vojsci – uvodio me tako sugo-
stoji spomenik.
vornik u bojna ljeta.
Ja imam tu sriću da sam vašu knjigu pročitala prije ove promocije i mogu Vam reći da je
zvanaredno ganutljivo i sirovo štivo. Duševno je teško podnositi sve ono što je napišeno u njoj.
Vi imate jedno izuzetno teško svidočanstvo o ovom boju, mučenju, logoru i o svemu, što ste
imali hrabrosti 2011. ljeta i izdati. Gdo šte vašu knjigu, kad znamo da Domovinski boj u
Hrvatskoj u zadnje vrime nije uprav priljubljena tema...
– Moram zaista istaknuti da je moju knjigu pročitalo jako puno ljudi, i oni koji su bliski
Domovinskom ratu, a i oni koji nisu. Mogu i to reći, ne samo u Hrvatskoj, nego su knjigu
tražili pročitati čak i ljudi u Srbiji. To je knjiga istine, i u njoj je napisano sve ono što je na
neki način obilježilo Domovinski rat. Ta knjiga je zasigurno jedan povijesni dokument, a ja
sam svjedok povijesnih događanja. Pišem o stvarima o kojima se nije moglo nigdje niti
pročitati niti čuti i bez obzira što možda postoje i ljudi kojima Domovinski rat nije blizak,
imam informacije da je puno, puno ljudi sa svih strana pročitalo knjigu. To su oni koji su
htjeli ipak vidjeti i doznati, što se događalo u tom Vukovaru, jer Vukovar je ipak jedna,
možda i najsnažnija tema iz Domovinskog rata. Tako da na neki način sam i zahvalan Bogu
da je ta knjiga došla do mnogih ljudi.
Postoje brojne bojne knjige, takovo je svidočanstvo Petra Janjića Tromblona Žedni krvi
gladni izdaje, jesu i filmi koji obdjelaju bojnu tematiku kot Broj 55, Chico, koji je napravljen kod
nas u Ugarskoj, ali kako Vi vidite, je li danas dosta tih dokumentarnih materijalov koji pred-
stavljaju u pravoj farbi Domovinski boj u Hrvatskoj?
– Sada već ima materijala, a ja potičem sve svoje prijatelje i dečke koji imaju što izreći
da to zapišu, zabilježe, barem kao informacija. Normalno da vrijeme prolazi, godine čine
svoje. Mnoge stvari su se mogle i zaboraviti, naravno da bi trebalo i više pisati. Više bi tre-
balo i snimati, možda najveći hendikep u filmskoj industriji je zaista o Domovinskom ratu.
Jako malo toga je snimljeno, iako knjiga ima, što dokumentacijskih, a što i ove druge vrste.
Sigurno bi trebalo i više toga, ali naravno tu treba postojati sustav unutar same domovi-
ne, koji bi i kroz Ministarstva kulture i obrazovanja podržalo takve projekte. Smatram da
bi to trebalo biti i briga na državnim razinama. Ovo je sad moje svjedočanstvo koje je zapi-
sano, ali ima još puno svjedočanstava koji su vrlo zanimljivi, vrlo dojmljivo govore i o žrtvi,

130 2017 Hrvatski kalendar