Page 72 - Kalendar_2010

2), a po jedno Jela, Tonka i Verka. U matičnoj knjizi ne razlikuju se imena Marija i
Marica (u Santovu su posebna imena), nego se podjednako bilježe u obliku Maria.
Muškoj su djeci nadjenuli jedno od ovih imena: Antun (7), Marin (5), Matija i
Pava (po 4), Andrija, Mika i Pera (po 3), Adam, Ilija, Stipan i Šima (po 2), a po jedno
Domin, Đuka, Joza, Kuzma, Laza, Marko, Martin i Tadija. Djeci su nadijevali najčeš-
će ime njihovih djedova, odnosno baka, kuma ili kume, a nerijetko su se pri tome
ravnali prema kalendaru, pa su primjerice dječacima rođenim potkraj veljače nadje-
nuli ime Matija (24. II. se slavio Matija apostol), a djevojčica rođena 13. prosinca
dobila je ime Luca.
Matična knjiga vjenčanih svjedoči o tome da je 1810. godine u santovačkoj
crkvi bilo 18 vjenčanja, od toga 11 hrvatskih, po tri slovačka i madžarska i jedno nje-
mačko. (Prethodne dvije godine bilo je 34, odnosno 24 vjenčanja.) Po tadašnjim
pravilima vjenčanje je uvijek u mladinu selu. Među mladoženjama nalazimo samo
jednog udovca (32 godine). Većina ostalih mladoženja ima 18, po jedan 18, 19 i 20,
a dvojica 25 godina; mladenke pak 16–18, jedna pak 20 godina.
Kod svih hrvatskih parova mladenci su Hrvati. Četvorica mladoženja su iz San-
tova, trojica iz Berega, dvojica iz Monoštora (Bački Monoštor), po jedan iz Koluta i
Subotice. Kod madžarskih mladoženja dvojica su iz Dautova, jedan iz Santova, kod
slovačkih iz Santova, Kaćmara i s Rastine, a Nijemac potječe iz „gornje Njemačke”.
Poput ostalih godina, i ovdje se većina Hrvata ženila u studenom, i to utorkom
odnosno srijedom, jer su se ti dani smatrali najsretnijima. Kod pripadnika ostalih
naroda tog običaja nema.
Matična knjiga umrlih otkriva nam žalosnu sliku: o golemoj smrtnosti djece i
kratkome životnom vijeku većine odraslih ljudi. Te godine santovačko je groblje na
vječni počinak primilo 95 upokojenih osoba, od toga četiri Rastinca. (Prijašnje dvije
godine umrlo je 85, odnosno 90 ljudi.) Kao što je bivalo gotovo do kraja 19. stoljeća,
smrtnost djece u najnježnijoj dobi stravično je visoka. Od 91 umrle osobe (51 ženska
i 40 muških) 18 dojenčadi živjelo je tek oko tjedan dana, a tri mjeseca svoga života
nije dočekalo daljnjih devetero djece. Godinu dana imalo je devetero, dvije godine
14-ero, tri godine šestero, četiri godine osmero, šest godina dvoje, a osam godina
jedno dijete. Neki su roditelji (Prodani, Arijani, Jelići) te godine izgubili i po dvoje
djece, tako Antunu Arijanu i supruzi Marici Kovačev u ožujku je umro 10-mjesečni
Mika, a u kolovozu četverogodišnji Stipan.
Zajedno kupajući se u Dunavu, jedna 18-godišnja djevojka i njezin 20-godišnji
mladić utopili su se. Preminula je i jedna 26-godišnja djevojka koja potječe iz
Hrvatske („ex Croatia oriunda”). Između 30 i 40 godina umrlo je pet, između 40 i
50 tri osobe. U 55. godini svog života preminulo je dvije, a u 60. godini četiri osobe.
Sedamdesetu godinu svog života nije doživjelo tri osobe. U 70. godini života umrle
su dugogodišnja santovačka babica Manda Galić i Marica Tomašević-Božić, a naj-
dulje, 72 godine, živjeli su Antun Vorgić i Luka Balatinac. Najviše (po 15) umrlo ih
je u travnju i svibnju, a najmanje (po troje) u kolovozu i listopadu.

72 Hrvatski kalendar