Page 65 - Kalendar_2010

polako. Još i 1770. godine popisali su samo 22 obitelji i 114 duša, a u Kolacegu tada
je živjelo 65 obitelji i 283 stanovnika.
Podaci o etničkoj pripadnosti stanovništva uočavaju se prvi put na početku 1700-
ih godina. U poreskim popisima kod Kolacega spominje se pet, u Keresturu dva
hrvatska prezimena. Godine 1703. popisi od devet spominjaju pet hrvatskih prezime-
na. Godine 1717. imenik bilježi 20 gazda. Od njih sedmorica imaju mađarsko, a svi
ostali hrvatsko prezime.
O podrijetlu pomurskih Hrvata ima dvije teorije: Edit Kerecsényi, poznata etno-
grafkinja, zauzela je stav da su Hrvati kraj lijeve obale Mure potomci međimurskih
Hrvata koji su se uselili ovamo poslije ponovnog osvajanja Kaniže, radi obrađivanja
zemlje. Po mome mišljenju pomurski su Hrvati starosjedioci. Živjeli su tu već u vri-
jeme dolaska Mađara. Činjenica je da se ovamo u XVIII. stoljeću uselilo nekoliko
Hrvata.
Godine koje vrijede da ostanu zapamćene jesu 1720. i 1745. Tada je keresturski
opat i župnik Nikola Jelušić naselio kmetove u Kerestur. Godine 1720. iz Legrada i
ne zna se koliko ih je bilo, a 1745. iz Kotoribe uselilo se 16 osoba.
Po prvom popisu stanovništva Ugarske, 1780. godine, Kerestur je imao 32 kuće
i 209 stanovnika, a Kolaceg 74 kuće i 464 duše. Podaci popisa nisu sadržavali
etničku pripadnost žitelja. Godine 1828. bilo je veliko siromaštvo u selu; tada je bilo
ukupno 106 kuća, kao i 1780. godine. Dakle nijedna kuća nije sagrađena tijekom 30
godina. Ljudi su jedva imali stoku, livade i vinograd.
Na početku 1840-ih godina regulirali su tok rijeke Mure. Tada su isjekli veliku
šumu na vodoplavnom zemljištu.
Godine 1864. ujedinila su se dva naselja Kerestur i Kolaceg. Naselje se zvalo
zatim Kollátszeg-Keresztúr; poslije Murakeresztúr –Kollátszeg. Od 1910. godine je
Murakeresztúr. Između dva sela bila je ledina sve do polovice XX. stoljeća. Na nje-
zinu je mjestu danas osnovna škola.
U životu sela veliku je promjenu značila željeznička postaja, sagrađena 1860-ih
godina na glavnoj pruzi Pečuh–Kaniža. Od toga doba seljaci su lakše mogli prodati
svoje proizvode. Velikog je maha dobilo i kirijašenje. Budući da je željeznička posta-
ja bila zapaljiva, za obranu od vatre u selu se osnovalo vatrogasno društvo.
Trianonski mirovni ugovor osjetno je pogodio žitelje Kerestura. Međimurje je
pripalo Jugoslaviji, time su ljudi izgubili gospodarske, rodbinske i prijateljske veze.
Trianon je bio glavni stupanj asimilacije pomurskih Hrvata. To potkrepljuju popisi
stanovništva: u Pomurju se 1910. godine Hrvatom izjasnilo 73%, 1930. g. 36%, a
1940. g. samo 17% pučanstva.
Između dva svjetska rata stanovništvo sela živjelo je u velikom siromaštvu i bije-
di. Ljudi su odlazili na rad na veleposjede u Šomođsku županiju. Obrt i trgovina bili
su nerazvijeni. Obrt je predstavljalo nekoliko mlinara, po jedan kovač, tesar, zidar i
mesar. Iskopavanje šljunka bilo je od velike koristi stanovništvu. Stočarstvo je osta-
lo bitno. Godine 1925. u selu je popisano više od 300 konja, 450 stoke i 600 svinja.

Hrvatski kalendar 65