Page 62 - Kalendar_2010

Povijest pomurskih Hrvata i Kerestura

U IX. stoljeću od Mure i Drave do Dunava živjeli su panonski Slaveni. Njihov je
knez bio Kocel. Južno od kneževine nalazila se posavska Hrvatska, čiji je ban bio
Mutimir. Kroz Mutimirovu i Kocelovu zemlju putovali su iz Carigrada u Moravsku
Ćiril i Metod. Oni su ostali dulje vremena kod kneza Kocela, šireći po njegovoj
državi bogoslužje na slavenskom jeziku. Metod je postao poslije i biskup u Panoniji.
Kad je umro knez Kocel, Panonija je opet došla pod vlast njemačkoga kralja. Poslije
je moravski knez Svatopluk uzeo Panoniju od Nijemaca. Tadašnji ban posavske
Hrvatske Braslav bojao se da će ga silni Svatopluk podrediti svojoj vlasti, zato pri-
hvati savez što mu ga je nudio njemački kralj. Saveznici udare Moravsku. U tome
ratu osvoji Braslav južnu Panoniju, otprilike današnju Zalsku, Šomođsku i Baranjsku
županiju.
Kada su Mađari došli na područje današnje Ugarske, mnogi panonski Slaveni po-
bjegli su u sjevernu Hrvatsku. Tamo su se s vremenom stopili s Hrvatima u jedan
narod, uslijed čega nastade kajkavsko narječje.
Da su na području današnje Zalske županije živjeli Hrvati, potvrđuju zemljopis-
na imena. Slavenskog su podrijetla: imena naselja Rigyác, Lasztonya, Oltárc, Páka,
Valkonya, Zajk, Szepetnek, Belezna, Eszteregnye, Gosztola, Zajda, Murarátka,
Muraszemenye, Dobri, Béc, Letenye; imena rijeka Kerka, Zala, Mura, Páka. U
toponimima Obornak, Börzönce, Berzence zamjećujemo praslavenske skupova *ort,
*ert.
Što se tiče pomurskih hrvatskih naselja, i njihova se imena mogu svesti na slaven-
sko podrijetlo. Kerestur potječe od riječi krst; Kollátszeg od kolo; Molnári
(Mlinarce) od mlinovi i mlinari; Petri/vente (Petriba) od riba; Tótszerdahely
(Serdahel) od 1697. godine zove se tako selo. „Tót” ukazuje na hrvatsko stanov-
ništvo. Szerdahely je u vezi sa srijedom, tada su organizirali sajmove; Tótszent-
márton (Sumarton): selo se zove tako također od 1697. godine. „Tót” ukazuje na
hrvatsko stanovništvo. Szent Márton – Sveti Martin je bio zaštitnik tamošnje crkve.
Godine 1089. umro je hrvatski kralj Zvonimir. Njegova udovica Jelena posvetila
je hrvatsko kraljevstvo svome bratu, mađarskom kralju Ladislavu. Kralj Ladislav je
1091. godine utemeljio Zagrebačku nadbiskupiju kojoj je pripadalo cijelo Pomurje
sve do godine 1777. godine, do osnivanja Sambotelske nadbiskupije. To nam je dokaz
da je Pomurje do 1091. godine pripadalo Hrvatskoj. Kad bi naime Pomurje prije
osnutka Zagrebačke biskupije pripadalo Ugarskoj, moralo bi u crkvenom pogledu
biti pod upravom biskupije u Vesprimu ili Pečuhu, koje je utemeljio Sveti Stjepan
kralj. Budući da su ove biskupije bile na području Ugarske, a ona je bila odijeljena
od sjeverne Hrvatske, ne bi Ladislav imao razloga da Pomurje izdvaja iz mađarske
biskupije, pa ga stavlja pod upravu Zagrebačke. To pak nam znači da su i prije tisuću
godina Hrvati živjeli na ovome prostoru, na lijevoj obali rijeke Mure.

62 Hrvatski kalendar