Page 204 - Grobja_i_grobovi
P. 204

Prijelaz jednog dijela santovačkih Šokaca na pravoslavlje i niz drugih
               primjera potvrđuju tu činjenicu. Običaji i tradicije u životu Šokaca ima-
               ju određivačku ulogu i funkciju u čuvanju subetničkih normi i vrednota.
               Istovremeno ti običaji, tradicije, norme i vrednote sastavni su dio globalne
               kulture Hrvata. Običaji i tradicije tako i vjerski, religijski običaji i tradicije
               čovjekov su izraz društvenosti i jednakosti prema određenim događajima,
                                                                 151
               pojavama, vrednotama, normama, stanjima ili odnosima.  Pomoću zajed-
               ničkih normi, vrednota, gledišta i stanja daju se okviri za regularnost života
               pojedinca u lokalnoj te i u globalnoj zajednici. Običaji i tradicije sastavni su
               dio čovjekove socijalizacije i izraz čovjekovog identiteta i svijesti o njegovoj
               posebnosti i zajedničkoj pripadnosti.
                                                152
                  Glede tematike ove knjige od niza običaja važno je istaći običaj drža-
               nja molitvenika uz sebe ili u neposrednoj blizini postelje odnosno u samoj
                                                                   153
               postelji ispod jastuka. Molitvenici imaju ulogu i uspomene  jer su dobile
               obično žene u nasljeđe od svojih mama i baka. Obično na tzv. slobodnim
               stranicama molitvenika registrirali su važne događaje u obitelji. Kod šo-
               kačkih obitelji koristili su se uglavnom molitvenici na hrvatskom jeziku,
               mađarskih molitvenika je bilo u manjem broju.
                  Običaj nasljeđivanja molitvenika u Šokaca dio je procesa kroz koji se
               stječe sud o zajedničkim vrednotama i postupcima kao i o nužnostima nji-
               hovog štovanja. Taj običaj snažna je osnova povezanosti pojedinca u obitelji
               s drugim članovima u toj možda najvažnijoj zajednici. Tradicija i običaji
               izraz su čovjekovog identiteta i svijesti o njegovoj pripadnosti zajednici i
               zajedničkoj pripadnosti.
                  Običaji nisu samo norme i vrednote već su i dio morala, poseban su su-
               stav pravila, načela koja normaliziraju i reguliraju ponašanje članova zajed-
               nice te i njihove međusobne odnose. Moral je neka vrsta, obično usmena
               vrsta kodeksa ponašanja, gledišta na zajednicu, na ljudski život, prava i slo-
               bode čovjeka. Istovremeno ono što se smatra moralnim u jednoj društve-
               noj, globalnoj ili lokalnoj zajednici ne mora biti moralno u drugoj. Moral i


                 151  Isto, str. 123.
                 152  Isto, str. 123.
                 153  Detaljnije vidjeti, Sonja Periškić, Nematerijalna kulturna baština Hrvata Šokaca u Bač-
               kom Monoštoru, Urbani Šokci 11/12, Šokačka grana Osijek, Zavod za kulturu vojvođanskih
               Hrvata Subotica, Osijek–Subotica, 2018. str. 197.
                                              202
   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209