Page 188 - Grobja_i_grobovi
P. 188

Kada su Turke istjerali iz županije, bivše župe su ostale bez svećenika,
               naći ćemo ih tamo gdje, osim Hrvatima, i Mađarima drže mise i služe obre-
               de, u međuvremenu držeći vjeronauk vjernicima. U Vršendi oni vode župu,
               u Olasu povremeno isto, odlaze u Marok, Lančug i Titoš da među narodom
               vrše pastirski rad.
                  Franjevci su godine 1693. došli u Mohač i na današnjem mjestu podigli
               samostan, prije kojega su imali malu zgradu i crkvu. Šokci od tada odlaze
               u crkvu i sve do danas tu crkvu smatraju svojom. Velik broj među njima
               štuje Sv. Antuna i nose ime Antun. Svakog utorka misa je bila posvećena Sv.
               Antunu: tada je crkva bila puna, odlazila su i djeca, bili su nazočni školarci
               i odrasli. Najbolji dokaz tih posjeta su nedjeljom i svetcima sakupljenih 5–6
               krajcara, utorkom po četiri. Većim blagdanima, za Božić i Uskrs darovali su

               po 2–5 ft. Ali, o tome lijepo govori i proštenje Sv. Antuna 13. lipnja godine
               1735. kada su crkvi priložili 24 ft .
                  Na proštenju su bili prisutni pripadnici i ostalih narodnosti, ali je to uvi-
               jek ostao praznik šokačkog značaja. Svečanost mađarske narodnosti bila je
               20. kolovoza, na dan Sv. Stjepana, zaštitnika crkve, dok je 2. kolovoza bila
               svečanost Nijemaca. Na dan proštenja sakupilo bi se oko 6–7 tisuća duša,
               došli bi iz okolnih sela šokački vjerenici i podunavski Šokci. Tada su do-
               nosili darove u naravi: prasce, janjad, ponekad još i ždrijebe, tele, kudjelje
               i tkanine itd. To je zamijenilo novčani dar. Na svečanosti podizanja kapele
               u čast poginulih vojnika u Mohačkoj bitci, 29. kolovoza 1816. g., misa i
               propovijed bili su na hrvatskom jeziku. Cijeli dan se molilo u franjevačkoj
               crkvi, od godine 1889. to se ponavlja 22. veljače.
                  Jedan od najznačajnijih događaja za Šokce bilo je sudjelovanje na svetoj
               misi u nedjelju i svetcima. Lijepo ih je bilo gledati kako sudjeluju na misi.
               Od početka sve do Podizanja, kada sklope ruke na molitvu i oči na oltar
               prikuju. I stalno klečeći s prekriženim rukama mole pet očenaša. U crkvi
               posebno mjesto zauzimaju muškarci, a posebno žene i djeca. U crkvenom
               svetištu djeca i neudate žene, u crkvenom brodu žene, u sakristiji se s dvije
               strane smjeste momci i muškarci. Stariji muškarci imaju mjesta pored crkve
               u hodniku samostana. I danas u hodniku samostana slušaju misu. U vrije-
               me svetaca suzdržavaju se od svakog posla. Postove, naročito veliki (post),
               petak i subotu strogo drže, osim kruha i zelja ništa ne jedu.
                  Osim obveznih crkvenih praznika, Šokci su slavili dan Sv. Ilije koji je
               svetac zaštitnik Bosne, osim toga dan Sv. Jurja i Sv. Luke. Hodočašće u
                                              186
   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193