Page 189 - Grobja_i_grobovi

Marija Đud po samostanskom kroničaru pokrenulo se godine 1856. Od-
lazak u Đud je imao zaštitno svojstvo: nema takvog naselja koje nije imalo
svetca zavjetnika, tako i mohački Šokci. Znamo da su zavjeti bili osobni
i kolektivni. Ako je požar pustošio, prirodne nesreće ili kolera harala, u
obitelji je bilo nesreće. Šokce je kolera donekle obišla i tada su dali zavjet
sudjelovanja na proštenju Majke Božje. Iz svake obitelji, ako ne više njih,
barem jedna je osoba bila prisutna. Djevojke i mlade snahe obukle su naj-
ljepšu odjeću koju su posebno za taj dan pripremile. Taj put propješačili su
oko 40 km. Godišnje je oko 600–800 duša išlo u Đud. Godine 1831. kolera
je harala i u Mohaču. U gradu je 601 osoba bila bolesna, umrlo ih je 348.
U Mohaču je 1900. bila proglašena misionarskom godinom. Proslava je
trajala od 13. do 23. kolovoza. U samostanskoj crkvi za šokačke vjernike
držali su propovijed Petar Pančić i Franjo Hamerli, svećenici iz bosanskog
Travnika.
Šokci su samostanskoj crkvi ostali vjerni, redovno su u nju odlazili na
139
misu, a ispovijed i pričest nisu zanemarivali. Biskupsku crkvu nisu smatrali
svojom. Veće praznike kao Božić i Uskrs su u duši pripremljeno dočeka-
li. Kada su franjevci morali napustiti samostan, šokačke mise su prestale.
Župa je preko tri desetljeća imala svećenika (Kerekes – Mađar iz Erdelja)
koji niti jednu molitvu nije održao na hrvatskom jeziku, ali biskupija nije
140
ništa učinila protiv njega.
Dok nije bila podignuta biskupska crkva, grad je imao jednu župu. Tada
je biskup odredio izgradnju još jedne župe izvan grada. Franjevcima je po-
vjereno vođenje matičnih knjiga i upravljanje nekim administrativnim po-
slovima.
Mohački Šokci su svake godine župi davali porez (leno). Godine 1773.
141
svaki bračni par je dao 1 požunski mirov žita, 5 pinti vina i 25 krajcara, što

139 Šokci nisu vjerni samo kršćanstvu, katolicizmu nego čuvena je vjernost Šokaca prema
svojojobitelji, i zajednici kamo pripadaju.
140 O problematici diskriminacije detaljnije vidjeti, Gyurok János, Sokácok, bosnyákok
és más kisebbségek, A Kárpát-medence vonzásában, Tanulmányok Polányi Imre emlékére,
University Press, Pécs, 2001. str. 133-139.
141 Davanje poreza uobičajen je akt u mnogih vjerskih zajednica, u mnogih religija. Opo-
rezivanje vjernika vrši se na različiti način s različitom metodikom. O tome opširnije vidjeti,
A vallástörténet klasszikusai, Szöveggyűjtemény, Edward Burnett Tylor, Továbbélés (suri-
val), Osiris Kiadó, Budapest, 2003. 308-317.
187