Page 46 - Franovics_Revfalu_90

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1 2015.05.22. 14:59 Page 44

imala veliki broj zajedničkih akcija, puno izložbi u Hrvatskom kaza-
lištu u Pečuhu. Na okupu se našao i arhitekt Zoltán Bachmann, koji
je od tada dobio Kossuthovu nagradu, Antun je za svoje dugogodišnje
samopožrtvovano i uspješno zalaganje nagrađivan, kako u Mađar-
skoj, tako i u Hrvatskoj. Sjećam se da su za tu prigodu domaćinovi
prijatelji iz Hrvatske donijeli morsku ribu, koja se je pekla pod
pekom, dok se u kotliću našla riječna riba iz Drave. (Mala digresija:
rado navodim kako su za vrijeme turske vladavine rabljene peke i u
ovom kraju i susjednom Ormanšagu, samo se s vremenom zaboravila
njezina uboraba. Pod njom se u isto vrijeme kuha i peče, bez masti
pari riba ili meso, povrće. Načinjena je od gline a na nju se navuče
deblji sloj žara.) No, tada se javljao svega jedan problem, kako otvoriti
manju pivsku bačvu. Đuro Tarađija i kazališni redatelj Laci Bagossy
bezuspješno su ulagali napore, barem dok sam ja tamo bio, jer sam
se trebao vratiti u Pečuh, ali moram priznati da je riblja čorba Bach-
mannova bila izvrsna. U društvu se našao i novinar Mišo Balaž, spi-
ker i urednik Attila Balaž, povjesničar dr. Dinko Šokčević i društvance
iz Hrvatske.
No život ima ne samo svoju lijepu stranu, može biti često i krut,
opak i nemilosrdan, donoseći sa sobom nepredviđenu budućnost,
punu nehumanosti i brutalnosti, naime Mišo i Attila poslije puno go-
dina rada i lijepog radnog staža otpušteni su sa svog radnog mjesta.
Golema je to bol i nepravda koja se nikada neće moći ispraviti, ali
Mišo i Attila ostat će ono što su i dosada bili u našim očima: zaslužni
hrvatski intelektualci, dok bi priča o restrikciji na njihovom bivšem
radnom mjestu na televiziji bila već nešto drugo.
Naporedo s nepravdom Drvljančana nepravda se ponavlja i danas.
Ne znamo što nas sutra čeka!

44