Page 42 - Franovics_Revfalu_90
P. 42

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1  2015.05.22.  14:59  Page 40






                U današnje vrijeme barica Mutin se isušila, pa se ovih dana u njoj
              trava kosi, a na njezinoj obali prostire se malecki park s dvije-tri
              klupe, kojeg su još mjesni mladići i djevojke u „društvenom radu”
              pod vodstvom Joze Guljaša, mlađeg, poznatog tamburaša i vođe or-
              kestra Drave, osmislili i izgradili.
                Za vrijeme stihije Drave svi smo bili na nogama. No, u kanalčiću
              porasla je voda nadolazeća iz Drave u kojoj su se našle i veće ribe.
              Tako se sjećam da je Arpi Borbaš iz Brlobaša rukama uhvatio jedno
              dvije ribe, koje su se probijale do Mutina i vidjela im se leđa. Arpad
              je bio i od njih vještiji.
                Te godine, u rujnu mjesecu, zaposlio sam se u redakciji hrvatskog
              programa Radio Pečuha, u tadašnjoj jedinoj oazi hrvatske riječi u
              Mađarskoj. Voditelj sekcije Stipan Filaković i novinar urednik Branko
              Filaković bili su iskusni novinari i pravi terenci. Tako smo se s Bran-
              kom poslije poplave našli na granici brlobaškog i martinačkog hatara,
              kod nekadašnje graničarske vojarne, koja je u to vrijeme imala već
              drugu namjenu, služila je kao pogon za izradu raznih vrtnih garni-
              tura i ukrasnih košari.
                Vješti radnici dolazili su iz susjednih mjesta i imali sigurnu i dobru
              zaradu. Nešto udaljenije od ovih zgrada, prema vizmeštru, Martinčice
              su iz mokrih vreća istresle pijesak van i sušile vreće. Imali smo nalog
              snimiti razgovore, ali nas je zaustavio graničar koji se je naglo našao
              pred nama i legitimirao nas. Sve je bilo, kako bi to pokojni Branko
              rekao „parjatki”, naime on je jedno vrijeme predavao ruski jezik u
              našoj pečuškoj školi, i da bi se mogli nasmijati služio se, eto, i ruskim
              izrazima i frazama. Poslije kraće procedure mogli smo nastaviti svoj
              put. Naravno, nismo izmakli ni pogledu žena iz Martinaca te je jedna
              lijepa Martinčica poviknula:
                – Žene, ide naš Branko!
                Branko se je ne jednom zaželjeo poći, kako je uvijek kazivao, u
              pitomu Podravinu, gdje smo uvijek bili lijepo primljeni, a on već „iz-
              daleć” prepoznat. Podravci su ga poštovali, voljeli njegove radio emi-

              40
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47