Page 46 - Frankovics_Totujfalu

totujfalu_Layout 1 2015.07.05. 19:42 Page 44

eksplozivne naprave nije mi po -
znata.
Policajac „Géza bácsi” je i u
najkruću bradatu zimu satima i
satima „vrebal” na kraju sela kod
križa, sakrivši se u „bokor jorgo-
vana”, kamuflirajući se tako da bi
skratio put drvokradljicama koji
su iz šume „Gorička” na ramenu
nosili kući cijeli trup drveta za
ogrijev. Naravno, koji su bili uh-
vaćeni te je obavezno prijavio i
bili globljeni. No, tako je uhvatio
Pajtakovog „bačo Jozu” koji je po
dubokom snijegu upravo prtio s
nelakim teretom kući. Policajac
reče starcu da to nije slobodno
raditi. Kako je starac grabio snijegom, samo mu je toliko odvratio
„Vigyél te is!” (Nosi i ti!).
Izbljednjelo se sjećam još da je baćo Jozo sa svojom pognutom i
mršavom suprugom živio u maloj kući. Nisu imali djece. Ispred nji-
hove „izićke” (kućice) prostirao se je „vrčak” veličine kao jedan veći
„rupčec” (maramica). U njemu sa skraja, prema Piskorovima (po-
mađarili su ime na Pataki), narasla je neka vrba, a kao najraniji vjes -
nici proljeća ovdje su po prvi put „precveli” (procvjetali) plavkasti i
„višnjevkasti” jaglići.
Baćo Jozo nikako da preboli smrt svoje supruge, bježao je u sa-
moubojstvo. U njihovom dvoru na dražbi prodate su njegove stvari.
To mi je bilo prvi put da sam sudjelovao licitaciji. Otac mi je kupio
njegov remen, možda za pet forinti. Nije ga baš volio jer je bio širok.
Kasnije je prešao u moje vlasništvo. Lijepo sam ga obojao crnom
bojom. Izvrsno je pogodovao uz farmerke i godinama durao… Na

44