Page 48 - Frankovics_Totujfalu
P. 48
totujfalu_Layout 1 2015.07.05. 19:42 Page 46
„Izoral među!”
Prije pedeset godina još sam umio pročitati imena na oronulim kri-
ževima lukoviškog groblja. Do dana današnjeg neke je križeve obrasla
mahovina – koja na kamenu vapnencu, ako oni nisu od mramora –
životari i u najžešćoj žegi. Mjesecima može preživjeti i bez vode, dok
vremenom obraste cijeli kameniti križ, pa mu daje zelenu ili plav -
kasto-bijelu boju.
Poneki iz vapnenog kamena isklesani stari križ stoji ponekad
usamljeno, poput posljednjeg Mohikanca. Ima i takvih s naličjem na
veliko srce. Možda pod njime je pokopana neka voljena osoba, dijete,
djevojka, žena ili muž. Noge umrlih zacijelo bile su u „raki” (kovčegu)
uvijek ispružene prema istoku, prema horizontu, gdje se budi sunce,
jer se naš hrvatski čovjek nadao da će uskrsnuti… Računajući i time
da mu duša najprije ode u raj, ako je dobra – ako je pak loša, nema
se šta, tada u pakao, na vjekovječne muke.
Pored samog velikog križa na vrhu brijega groblja bili su pokopani
svećenici. Neki ovdje pokopani župnici i učitelji postali su legende i
poslije smrti. Priča se o „kantoru i meštru” (učitelju) Beničeku da je
za vrijeme održavanja svete mise na Badnjak tako svirao pastirske
pučke pjesme da su žene u jednom mjestu maltene zaplesale, drmale
se, kao „drtavojke” (drhtavice). Navodno, župnik Šterba nakon svoje
smrti pojavljivao se na konjari pored vatre, da se ogrije, jer mu duša
nije mirovala, naime kazuje se o njemu da „neje pravično” (pravedno)
mjerio zemlju i zbog toga je kažnjen, da mu je duša morala lutati, a
nikada nije mirovala. O martinačkom popu se pak kazivalo da je
došao u goste lukoviškom župniku Martinkoviću te da su se uz čašicu
veselili. A tada je u župni stan stupio neki baćo Vendel – otac mi je
uvijek kazivao njegovo pravo ime – pa se požalio martinačkom popu,
ali je prebrzo govorio, rekavši „Izoral među! Izoral među!” a ovaj ne-
naviknut na njegov nerazgovetan govor pljusnio ga, rekavši mu: „Šta
mi tu pričaš?!” Martinković mu tada reče „Nemoj ga dirat, to mi je
46