Page 18 - Frankovics_Totujfalu
P. 18

totujfalu_Layout 1  2015.07.05.  19:42  Page 16






                Narodno-prosvjetno društvo županije Šomođ mnogo je hiljada
                                                     4
              kruna podijelilo kao nagrade učiteljima i drugim svojim suradni-
              cima na polju mađarizatorske djelatnosti. Ono je godišnje pronijelo
              županijom oko 30 „letećih” biblioteka. Njegovi su članovi izračunali
              da je između 1900. i 1910. mađarski etnički elemenat porastao za
              23.705, a njemački za 1.385, dok je hrvatski opao za 1.707 duša, i upuš -
              tali su se u predviđanja prema kojima će, ovakvim tempom, društvo
              u toku narednih 20 godina „potpuno pomađariti županiju Šomođ”.
                Logična je posljedica šovinističkog rada županijskog „narodno-
              prosvjetnog” društva formiranje takvog „ultraškog” tipa narodnog
              učitelja, koji u selima nacionalnosti glavno težište rada u školi pre-
              bacuju na učenje mađarskog jezika, zanemarujući ostale predmete.
                Kako na to već ukazasmo, na početku 20. stoljeća u hrvatskom se
              etničkom području istočno od Barča pored Lukovišća formirao novi
              mađarizatorski centar, Križevce (Drávakeresztúr). Tamošnji učitelj
              Károly Horényi u županijskim je šovinističkim krugovima bio dobro
              poznat „po svojoj revnosti”. To se naravno odrazilo i u dobivenim
              nag radama. U svom broju od 27. kolovoza 1911. list Szigetvár és vi-
              déke (Sigetvar i njegova okolina – kotarski list) izvještava da je „glavni
              župan županije Šomođ na prijedlog Narodno-prosvjetnog društva
              županije Šomođ nagradio iz fonda, položenog od udove Istvána Iva-
              kovitsa ’u svrhu mađarizacije hrvatskih sela’ […] (sa 100 kruna – J. G.)
              rimokatoličkog učitelja i kantora Križevca Horényija, kao (kulturnog
              radnika – J. G.) koji ne samo da je uspio da stanovnici toga sela zavole
              slatki jezik naše domovine, nego je i u osnovnoj školi uspio postići u
              tom pogledu najljepše rezultate. Relativno mladom učitelju, koji se
              oduševljeno bori za stvar mađarstva, to je već šesta nagrada”.


              4  Tako list Barcs és Vidéke u svome broju od 2. kolovoza 1903. izvještava da su iz
               kamata Somssich-zadužbine nagrađeni učitelji: Kelemen Somogyi i Gustav Vele-
               sovics iz Taranja, Benedek Ritter iz Heresnje, Gyula Varga iz Belavara, itd., a
               «za uspješno širenje mađarskog jezika» u tim hrvatskim selima.

              16
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23