Page 15 - Frankovics_Totujfalu

totujfalu_Layout 1 2015.07.05. 19:42 Page 13

nikada nije prodrla, a gotovo da nemaju o njoj pojma ni danas. Ovo
hrvatsko agrarno stanovništvo svoju nacionalnu inteligenciju ni raz-
mjerno nije imalo (kao što su je imali i imaju burgenlandski, šokački
i bunjevački Hrvati), pa ni svoj srednji stalež. Učitelji i bilježnici koji
su iz njegovih redova proizašli, automatski su, paralelno sa svojim
uzdizanjem, izgubili i svoju narodnost, štaviše, u općem su se valu
asimilatorske politike čak i sramili svog hrvatstva. Ti ljudi se često i
samo svoje uzdizanje imali zahvaliti mađarizatorskom valu (školovala
su ih o svom trošku mađarizatorska „narodno-prosvjetna društva”),
te su se s prozelitizmom renegata bacili na posao da mađarskom je-
zičnom dresurom kao učitelji iskorijene iz svojih sunarodnjaka baš -
tinu djedova, hrvatski jezik i narodnost. Ti asimilanti i renegati često
su bili grublji i svirepiji, a pogotovo revnosniji u provođenju mađa-
rizatorske politike, no „domoljubi” čisto mađarskog porijekla.
Interesantan je slučaj našega školstva stanje hrvatskih stanovnika
Novog Sela, Brlobaša i Drvljanaca, koji bi tako reći silom htjeli biti
dobri Mađari […] pa ipak, badava se nadaju i mole državnu školu,
jer katolička crkva preko svog autonomnog prava sprečava rješenje
ovog problema. Naročito je Novo Selo sada u žalosnom stanju, jer je,
iako je tako siromašno da na glavu otpada po ¾ jutra zemlje i nije u
stanju financirati rimokatoličku školu, moralo izgraditi školsku
zgradu od 15.000 kruna […]” po nalogu biskupa. Pošto su Novose-
ljani protestirali, zahtijevajući državnu školu, crkva je tražila ovrhu,
„na njih, koji žele biti dobri Mađari, i žele se pomađariti”.
„Nasuprot tome – nastavlja Hercegh (bio je zastupnik u Mađar-
skom parlamentu – opaska urednikova) moramo konstatirati da naše
Mađare preko Drave silom pohrvaćuju… redarstvenom im silom na-
turaju (hrvatsku – J. G.) školu […]”. A „kod nas oni Hrvati koji bi se
htjeli pomađariti, ne raspolažu za to nikakvim sredstvima, ne ide im
u tome država u susret” (?!).
Naravno da je ovaj govor razljutio dotične crkvene krugove. Tako
je odmah i žestoko reagirao lukoviški župnik Ferenc Hoffmeister, u

13