Page 15 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 13

Osmanlije su budno pratili djelovanje svećenika Vidoca – sigetski
spahija i beg – pa su njihovi vojnici pretresli njegov župni ured u Tur-
betu i našli pismo biskupa Vinkovića, a što je bilo jednako sa smrt -
nom kaznom.
Vidoc u poduljem pismu osvrće se i na svoj povratak u Turbet.

Sigetvarski zahimi spahie i age ti začuše, da sam ja v Vašku s.
Martin hodil i da so se vsa okolo sela onda k mene skupila bila, moj
tamo dohodak na veliko zlo razvrgoše i velikem zlom mene obne-
soše, ter me nevernikom i izdajnikom Turskoga cara imenovaše...
ladice me razbiše, kaj sam gde malo dobra imel to mi vse uzeše,
knige mi porazdrše, a listove pokupiše i mene (s) listmi zajedno v
Siget dopeljaše i kajmakanu me u ruke daše.

Vidoc se je našao u teškom stanju, Turci ga htjedoše na kolac nabiti
– a sve zbog pronađenog pisma –, te ga nazvaše murtatnom tj. izdaj-
nikom čestitoga cara turskoga. Osmanlije nisu mu povjerovali da je
on u Vaška s. Martin otišao radi rimske katoličke vjere, već

… da vseh oneh sel ljudi popišem i dvoje onoliko harača na nih
navrgnem nego so do sada davali, rekoše. Na Vidoca (Osmanlije)
vikaše i kričaše... Jedni so kričali: med led ga vrgnemo i tak ga umo-
remo, i jedni su vikali: v kulu ga zatvorimo, ter ga gladom i žedjom
pogubimo na peldu i nauk vsem, izdajnikom Turskoga orszaga. Aga
Bešlinski u obrani Vidoca rekoše: V ovomu siromahu od sedam let
kak med nami stoi, izvan onoga jednoga lista veće krivice nenajdos -
mo, s koterim listom ako je v Podravino hodil, zla niednoga nie uči-
nil, smrt mu oprostemo, s malom kaštigom ga odpustimo...

Osmanilije su svećenika Vidoca pustili na slobudu jer su ga kato-
lički vjernici za 142 talera otkupili, pozajmivši novac. Međutim, obra-
ćajući se biskupu Vinkoviću svećenik Vidoc iznosi da je on ostao u
velikoj tuzi i žalosti jer
13