Page 10 - Frankovics_Szentborbas_20

tördelt_Layout 1 2014.07.14. 18:31 Page 8

(1543–1686) nisu iz svoje dijeceze upravljali, već iz mjesta stanovanja,
tako i iz Zagreba.
Vatikan šalje „u turske zemlje” svoje obrazovane svećenike, pog-
lavito isusovce. Benedikt Vinković, naslovni zagrebački biskup
(1637–1642), najprije postaje pečuškim biskupom (1630–1637) sa
svećenikom Vidoczyjem, tj. Vidocem, rodom iz Međimurja, dopisuje
se na hrvatskom jeziku.
Vidoc djeluje u Turbetu (Turbék), u blizini Sigetvara. Pod osma n -
lijskom vlašću i u Podravini, gdje se nadalje javlja manjak svećenika.
Na čelu „plebanija”, tj. katoličkih župa djeluju licencijati (laici). Pre-
piska između biskupa Vinkovića i njegovih svećenika u Ugarskoj, ka-
snije također pečuškog biskupa Petra Petretića (1648–1667), kao i
koprivničkog arhiđakona Mihovila Šimokovića vođena je na latin-
skom jeziku, kao i sa zagrebačkim biskupom Martinom II. Borkovi-
ćem (1667–1687).
Benedikt Vinković je u Pečuškoj biskupiji, koja je sadržala u sebi
Županiju Baranju, Tolnu, Šomođ, te prostirala se sve do Save u Sla-
voniji, raspolagao je sa osam svjetovnih svećenika, pored kojih su
službu na hrvatskom i latinskom jeziku obavljali franjevci i isusovci.
Izuzev dvojice svjetovnih svećenika svi su bili Hrvati. Imali su nemale
obveze, naime svoje su vjernike morali pohoditi na velikom područ -
ju, primjerice Fabijan Vidoc imao je okrug od Sigeta do Kanjiže
(Nagy kanizsa), oko Balatona i Kapošvara.
Vidoc je u Baranju došao već nešto ranije, oko 1620. godine. Naj-
prije djeluje u Salanti, no pomaže i isusovcima u njihovoj školi u Pe-
čuhu. Priprema mladiće za svečenički poziv, prosjači po selima,
skupljajući za njih hranu.
Biskupov vikar Ivan Horvat o tom neumornom svećeniku piše sli-
jedeće: Neuk je, ne pristaje u red vodećeg zagrebačkog klera, ali gdje
jest, tamo ga hvale, i pastorira 14 sela.
Kardinal Barberini iz Svete Stolice u Vatikanu priopćuje u pismu
(29. veljače 1633.) zagrebačkom prepoštu, a tada već pečuškom bis -

8