Page 91 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 91
Pokraj Balatina...
1. Na Južnom kolodvoru
ugarske metropole,
sparnog srpanjskog jutra
peronima se masa putnika
poput mravinjaka jati i vrvi.
Vlakovi s raznih strana
pristižu i kreću.
Razglas nerazgovjetno krči.
U prvorazrednom kupeu
međunarodnog Maestral-ekspresa
– Budimpešta–Zagreb –
razglabam stranicama dnevnika
Népszabadsága.
Okrugla, crvena loptica
kolodvorskog pomoćnog glavara
i zvižduci konduktera,
označuju polazak.
Električna lokomotiva bruji.
Kotači metronomskim ritmom,
šumnim zveketom,
izglancanim tračnicama kližu.
Zdesna i slijeva
nedogledna panonska polja
zlatasto se njišu,
postaje se đerdanski nižu,
šumarci – oaze zelenila –
usporedno s kompozicijom,
u suprotnom smjeru trče.
91