Page 92 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Raskošnobojni cvjetnjaci
u hladovini skrivene ljetnikovce
i odmarališta krase.
Miris mađarskog mora
nosnice mi draži.

2. Brončana svjetina
na pješčanoj obali
i među namreškanim valima
se ljeska.
S pučine jedrilice mašu,
dok u kamenom obrubljenim
mini-lučicama
čamci i jahte se dosađuju, njišu.
Kreštanje galebova
narušava bruj kružećih helikoptera
što nose cakle na suncu.
Iza osušenoga šaša, trščaka
– na uzvišenom ribičkom lovištu –
dva lika šutke sjede
i pozorno plovke šilstar-štapova
motre.
„Neka im se često savije...”
– izustih sućutno –
ribarenje, „pecanje” je i moja
strast i hobi.
Vali se pjenušavo nižu.
S badačonjske strane,
brod s putnicima pučinom para.
I dok vlak prostranstvom grabi,
idiličan balatonski prizor,
u zaleđu se polako briše.

92