Page 44 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Proljetno jutro...

Zazorilo je, priroda iz sna se budi,
Ptičjih akorda čuje se razdragan poj,
Sunce se penjući, tople zrake nudi,
Od vrijednih ratara – svaki na svome je svoj.

Proljetno jutro, sve živo na noge diže,
Nama, dječurliji, da tijela razdani,
Radostima novim sve bliže i bliže,
Na livade i kanalu, valovitom mami.

Komšija konje vrane u kola preže,
Plodne oranice, orne očekuju ruke,
Naša mala Crnka po dvorištu reže,
Privezana uz panj presahle jabuke.

U donjem dvorištu perad glasnu,
Kokoši, patke, guske i ćurke
Baka, uz: „pi-pi-pi”, za njih riječcu jasnu,
Zrnom kukuruznim vabi iz saćurke.

Tata u kiljeru priprema svoj alat
Za halasinu – vrijeme mu je poći
Na obližnju Klađu, vrške stavljat,
Na čamcu s veslom, do mrkle noći.

Majka još mamurne – mene i sestricu,
Pjenušavim mlijekom hraniteljke,
Udrobljenim kruhom, u tanjuriću,
S doručkom čeka, s darom naše Milke.

44