Page 40 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

što bi najčešće, „sukalom”,
stukao u „stupi” ili „avanu”.

Tatino ustajanje poslije užine,
svi smo slijedili.
Vrijedne Majčine ruke
posuđe peru i čiste,
skrštenih ruku na banku
Baka nam „drimlje”.
Otac se pružio na
pridsobnom „kanapetu ”,
kojeg smo s Mamom
kupili u Kolutu
i dovezli kolima kući,
preko Berega.
Sestrica Anica je pošla
u naš „sokačić”
komšinskim drugama,
a ja s nemirnjacima,
pajtašima, vršnjacima,
odjurih na „paju”,
– fudbalsko igralište –
nakraj sela, kod „štreke”.
I danas se dobro sjećam
kada sam jednom s Bakom,
„ajzibanom” putovao,
čudeći se kako i usporedna stabla
odu s nama u susjedni Bereg,
– danas Bački Breg –
našim rođacima,
zvanim Dekićevi.

Budimpešta, 2007

40