Page 99 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Dok pahulje sitne lijeću

Meki ćilim zimskog snijega
Dječicu zna iznad svega
Da veseli,
Jer kad svanu jutra rana
Ona hrle sa svih strana
Na snijeg bijeli.

Mislio se i sam Sniješko,
Al’ pogodit bi mu teško
Što se zbi,
Kad prohuje sanjke lake
S dva riđana mrke dlake
Čing-lin, gli.

Dok pahulje sitne lijeću,
Skupljaju djecu sretnu,
Pršti snijeg,
A sanjkanju nikad kraja
Od radosti sav odzvanja
Dol i brijeg.

98