Page 100 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 100
Grudvanje je igra mila
Dječurliji uvijek bila,
Znamo svi,
Al’ pokatkad biva tako
Da bi neki i zaplako
U igri.
Ih, golema gled’te Snješka,
Baš ko da se i sam smješka
Na taj svijet,
Što s’ ne plaši ljute zime,
Čitav dan je stalno s njime
Zauzet.
I dok radost lako teče,
Neprimjetno stiže veče –
Ode dan.
A prozebla tijela mala
Postelja je dočekala
I lak san.
99
