Page 98 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 98
Snovi
Prosinac je, naokolo Tu je lutka svilokosa
Bjelina se širi, S mašnicom na glavi,
A pahulje, zvijezde sitne, Mali medo i kolica,
Lijeću ko leptiri. Zekan, baš ko pravi.
Zaspala je djevojčica, Nju čizmice, potkovice,
Slatko poput mlijeka, Zvonce i orasi,
Ni slutila jošte nije Pozlaćene čokolade,
Što je sutra čeka. Srebro, svila krasi.
Sanjalo je dobro dijete Balončići raznobojni
Svakojake želje, Vise sa grančice,
Koje su se iskupile Električni vlak, šinobus,
Kraj male postelje. Knjige, slikovnice.
Srce joj je ustreptalo Satelit, pa harmonika,
Kad se na vratima Slon, mačak što prede,
Ukazala snježna, vitka I odijelo novo, toplo
Jelka s radostima. Od majke i djede.
Njene grane zimzelene A kada se probudila,
Ta ne mož’ ni kaz’ti, San postade java,
Prepune su svakojakih Kraj postelje grana stoji,
Igrački i slasti. Sobu obasjava.
97
