Page 63 - Kalendar_2021

instrumentalizaciju i preoblikovanje prošlosti. Na pri-
mjeru rasprava o pripadnosti Bunjevaca u Srbiji i sas-
tavnica njihova identiteta možemo dobro pratiti od-
nose moći i dosege različitih aktera koji sudjeluju u
oblikovanju kolektivnog sjećanja i znanja o toj zajed-
nici. Politički, društveno i kulturno postoje oni Bu-
njevci koji ne dvoje oko svoga kolektivnoga identiteta i
u nacionalnom smislu se smatraju Hrvatima, te s dru-
ge strane kao kolektivni identitet postoje Bunjevci koji
smatraju da ne pripadaju hrvatskom narodu nego sebe
definiraju kao poseban južnoslavenski narod. Veliki
dio rasprava o Bunjevcima u Srbiji generiraju granice
kulturnog inventara i sastavnica identiteta, u čemu se
ponajbolje ocrtava snaga konstruktivizma i odnosa
političkih moći. Bunjevci Hrvati i Bunjevci nehrvati
smatraju da im pripada isto jezično i kulturno naslije-
đe što rezultira brojnim razilaženjima. Jedan prostor
sporenja je i pitanje korištenja kolektivnoga bunjevačkoga imena. Bunjevci nehrva-
ti u dokazivanju svoje nepovezanosti s Hrvatima često ističu odluku komunističkih
vlasti iz 1945. koja im je nametnula hrvatsko ime, jer prema spomenutoj odluci
»bunjevačke i šokačke narodnosti ne postoje«. Pritom predstavnici bunjevačkih
nehrvatskih organizacija u svojim nastojanjima imaju podršku nekih srbijanskih
državnih i znanstvenih institucija. Dio izjava i napisa u medijima ide u smjeru da
Hrvata niti nije postojalo na prostoru današnje Vojvodine do 1945. godine već su ih
stvorile komunističke vlasti. To je u izravnoj kontradikciji s brojnim istraživanjima
različitih disciplina, napose povijesti, lingvistike i etnologije. Ukoliko bismo sveli
prostor analize samo na Bačku, gdje se nalazi najznačajnija jezgra Hrvata (Bunjeva-
ca, Šokaca kao i onih drugoga podrijetla) i Bunjevaca nehrvata, povijesni izvori bi-
lježe od srednjega vijeka brojne spomene hrvatskog imena. Među najranije spada
svakako ime naselja Hrvati (Horvati) iz 1322. koje se nalazilo nedaleko današnjeg
Bača kao i veliki broj etnonimskih prezimena Horvat. Riječ je o stanovništvu razli-
čitog socijalnog statusa, kmetovima i plemićima, koje je svjedočanstvo nazočnosti
doseljenika iz hrvatskih krajeva, napose u drugoj polovici 15. i početkom 16. stolje-
ća. Da nije samo riječ o pukom imenovanju prema zemljopisnom podrijetlu nekoga
tko se doselio iz hrvatskih krajeva od strane većinskog naroda (u to vrijeme Mađa-
ra), svjedoči korištenje glagoljice u jednoj ispravi iz 1517. u okolici Sombora, plemi-
ća koji je vlastoručno napisao »to pisa Grgur Horvatović«. Pojave imena Hrvati, kao
individualne ili kolektivne oznake, mogu se pratiti na tomu prostoru sve do 1945.
Jasno je da komunisti nisu bili čimbenik u evidentnosti postojanja Hrvata na pro-
storu Bačke i Vojvodine i prije njihova dolaska na vlast. Isto je tako jasno da komu-
nisti nisu mogli nametnuti biskupu Antunoviću da u svojoj Razpravi 1882. napiše
»kako se danas volimo nazivati, Hrvatah«. Preporoditelja prisvajaju Bunjevci nehr-
vati, ali samo konstruiranog biskupa Antunovića izvučenog iz vremena i konteksta
koji navodno nije imao nikakve veze s Hrvatskom i Hrvatima. Činjenica je da je
biskup imao bogatu suradnju s raznim narodima, pa tako i s Hrvatima s kojima se
mimo komunista identificirao. Niti dalmatinsko ime, kojim se koristilo bunjevačko

2021 HRVATSKI KALENDAR 59