Page 38 - Kalendar_2020

ma uspjeli smo na svim kontinentima za iseljene Hrvate
osnovati stotinu i četiri katoličke misije kojima smo iz
Hrvatske poslali stotinu i šezdeset svećenika. Kroz to
vrijeme nisu prilike bile pogodne zbog politike ni u našoj
domovini ni u vašoj ovdje, da smo mogli jednako tako
postupati i poslati svećenike i u ovu zemlju, iako su prili-
ke bile drugačije. Mi smo pokušali pronalaziti druge ka-
nale mogućnosti.
Rečeno je maloprije, nemamo ni molitvenika. Nez-
godno je da se čovjek sam hvali, ali evo ovdje u mojem
džepu nalazi se polovica novca za novu nakladu hrvat-
skog molitvenika koji se ovih dana tiska u Pečuhu i ja
odavde šaljem taj novac od dobrotvora iz Njemačke da bi
Ministar za odnose s inozem- se hrvatski molitvenik mogao izdati u ordinarijatu u Pe-
stvom RH Zdravko Mršić čuhu na molbu biskupa Majera i Kanclera, našega dra-
gog Stipa Knajta.
Hvala Bogu, u Pečuhu je bila izašla kazeta hrvatskih religioznih pjesama. Opet
ću se pohvaliti da sam je ja financirao. Međutim, to su samo sitnice s obzirom na
ono što je hrvatska crkva poslije petnaest godina – posljedica vijeća biskupske
konferencije – za hrvatsku emigraciju učinila na jednom drugom planu koji nije
bio baš toliko vidljiv i nije se znao toliko u javnosti, ali je pripremao – vjerujemo
– i ono što se danas zbiva ovdje.
Moj uski suradnik u srpnju (julu) mjesecu preminuli zagrebački prebendar Mi-
lutin Juranić, napravio je jednu statistiku prema kojoj izlazi da kroz petnaest go-
dina naše zajedničke suradnje, tj. ja sam davao novac, s njime planirao, a on je kao
starac od 70 pa sve do 80. godine nosio svojim rukama na poštu u Zagrebu knjige,
časopise, naravno religiozne, na hrvatskom jeziku. Kroz tih petnaest godina po-
slano je devet tisuća i sto pedeset i dvije pošiljke ili paketa u težini od tri tone
osamsto osamdeset i četiri kg hrvatskih novina, knjiga – ne samo religioznih –
već i općekulturnih, jer smo on i ja i još nekoliko entuzijasta profesora iz Zagreba
obišli skoro sva vaša hrvatska sela sopstvenim autom, diskretno u ono vrijeme
kad je to jako opasno bilo, uz granicu, kraj graničara, kraj karaula, kraj svih mo-
gućih prepreka. I danas, većina hrvatskih svećenika u Mađarskoj, većina intelek-
tualaca ovdje, koji primaju „Glas Koncila“, ne znaju tko im šalje. Ne plaćaju. Ra-
zne druge časopise, religiozne, na stotine i stotine adresa do današnjeg dana
šaljemo neprestano. Neka ne zna tvoja ljevica, što čini tvoja desnica.
Plan nam je bio da stvorimo atmosferu koja će utjecati na mađarski episkopat,
da kad vide i mađarski biskupi da svako hrvatsko selo, svaka hrvatska crkva gdje
ima većina naroda, Hrvata, ima onaj veliki oltarni misal, čitanja, katehetske knji-
ge, druga izdanja i mnoge pjesmarice, hrvatske molitvenike koje smo sve slali,
počevši iz baze, odozdola, da se psihološki pripravimo za novi korak, kada ćemo
službeno u našoj biskupskoj konferenciji postaviti pitanje, molbu, mađarskom bi-
skupatu, da kao prvi korak – ne prvenstveno – šaljemo svećenike iz hrvatske
domovine, nego da se raspored hrvatskih svećenika u Mađarskoj između kojih
ima i onih koji znaju hrvatski, možda nisu Mađari, da ih biskupi postavljaju tamo
i da im narede da se misa čita na hrvatskom jeziku, da se propovijeda na hrvat-

38 2020 HRVATSKI KALENDAR