Page 85 - Kalendar_2019

dili razni programi. Da ih ne
nabrajam i opisujem, odi i po-
sjeti internetske stranice Zag-
rebačke slavističke škole, tamo
možeš naći podrobne opise
svih programa. Ipak, želio bih
istaknuti da su ove godine po-
laznici škole mogli posjetiti čak
dvije predstave Dubrovačkih
ljetnih igara. To je dosta dobro,
moram priznati. Sad mi dopu-
sti da krenem u nabrajanje ne- Bili smo i na kupanju.
kih asocijacija. Dakle, mi smo
se nalazili u Dubrovniku. Kad čovjek prođe kroz Vrata od Pila, prva je građevina
koju vidi Velika Onofrijeva česma. Na tom se mjestu najvjerojatnije odigrava ko-
medija Marina Držića Novela od Stanca. Kad nakon večernjeg cuganja na porpo-
reli sjedneš pijan kraj česme čistiti kikiriki i buljiš u praznu ulicu odakle bi se
mogao pojaviti neki prkosni plemić i prevarom ukrasti kikiriki, onda možeš za-
ključiti da to mjesto ima neku auru. Da si opravdam mamurluk samo apostrofi-
ram dragog mi Bokčila: „Za česa su dukati neg da se pije i ije i trunpa?” Takav je
čitav stari grad. Iz svakog zida iskaču fragmenti pjesama, drama i epova koji tvo-
re cjelinu tog doživljaja. Nema ljepšeg osjećaja nego kad znaš da je najjeftinija
pekara na sredini Gundulićeve poljane unutar starih zidina te da se pokraj nje
nalazi i Konzum u kojem možeš kupiti pivo i napraviti đir u starom gradu. Tako
hodaš po gradu, držiš limenku piva i igraš se njezinim otvorom pa si porežeš prst,
a nemaš flastera, pa ti padne na pamet da skokneš do Franjevačkog samostana
Male braće. Oni drže ljekarnu od 1357. godine. Kad si već tamo, možeš navratiti
i u njihovu crkvu gdje je pokopan Ivan Gundulić. Onda opet produžiš Stradunom,
prođeš pokraj Orlanda koji u ruci drži mač, a laktom čuva pravdu, odeš do Spon-
ze, a potom produžiš do dominikanskog samostana pa kroz Vrata od Ploča i sve
do Revelina ispred kojeg su klupice s kojih imaš prekrasan pogled na staru luku i
arsenal. Digneš noge na zidine koje su čuvali stari Dubrovčani, otvoriš drugu li-
menku piva i gledaš dubrovačku noć. Mislim, da. Patetika, ali i ne možeš drukči-
je to opisati. Svojim profesorima još nešto moram zahvaliti. Hvala im, ja nisam
običan turist, ali nisu ni ostali, ni jedan polaznik. Svi mi postajemo živo tkivo
grada, postajemo oči koje zaviruju iza scene, oči koje ulaze u samostanske knjiž-
nice, oči koje oholo žderu inkunabule, arhive u Sponzi i mjesta do kojih ne dopire
najezda Game of Thrones-a ili Star Wars-a.
Nisam baš dobar u zaključcima, mnogo mi vremena oduzimaju, moram se sa-
brati itd. Tako da ti umjesto svog zaključka nudim tuđi. „Nakon dva tjedna rada i
druženja, nakon intenzivna i ambicioznog programa u koji je iznova uloženo
mnogo truda i ljubavi, voditeljica je Škole Tatjana Pišković ukazala na neke od
ciljeva ovogodišnjeg seminara… Svi prisutni gromoglasnim su pljeskom zahvali-
li voditeljici na još jednom vješto izvedenom seminaru nakon čega je – ne bez
ponosa i snažnih čuvstava – ovogodišnji seminar proglasila službeno zatvore-
nim.” Vjekoslav Blažetin

2019 HRVATSKI KALENDAR 85