Page 46 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 44

Dijete u tami
(sjećanje)

I.

Dijete korača nijemo kroz život, kroz vrijeme,
Izgubljeno u tami noći i djetinjstva,
Prilika mala, sitna, starački zamišljena,
Vukući sobom teških, ozbiljnih misli breme,
Svoja pitanja prva, velika, neriješena.

Kuda odleti od njeg bezbrižnost djetinjeg doba?
Visoke sjene stabala kao sablasti se njišu.
Gdje je, kud bježi prve mladosti zlatni čar,
Kako to zaluta u svijet otrovnih mikroba,
Od čega mu pogled bistrih očiju oštar?

Zašto ga ne privlači više zeleno more
Bujnih, mekih livada? Rosno, šareno cvijeće?
Opojni miris bijelih, rascvalih bagremova?
Čemu ta tuga, teške brige zašto ga more,
Da ne mari ni za plod dozrelih slatkih dudova.

Guščići pasu topli, kao svila mekani, žuti,
Van sela na širokom, travom obraslom putu,
Svako se popodne ori smijeh družica, drugova,
Sada mu ne treba sve to, nešto mu volju muti,
Bježi od njega carstvo dosadašnjih mu snova.

44