Page 48 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 46

I dok učitelj priča što domovina bi htjela,
Što otac Horti: stari sjaj krune svetog Stjepana,
O neprijateljima čvrsto stisnutih šaka,
Oči mu svrnu sa svojih pokidanih cipela
Na pokidane cipele mađarskog đaka.

III.

Al dijete je još bilo neodraslo i malo
I boljelo ga, peklo, što nema ideala,
Za koje bi moglo dati makar kap krvi vrele.
I trpjelo je zbog toga, jer nije znalo
Da se boj može voditi i za cipele.

I nije razumjelo gospode šahovsku igru,
I nije znalo da zvučne, ali lažne riječi
Tek omamljuju dušu, ali ne poje, hrane,
A ni oni drugi vidjeli, shvatili nisu
Koje su zapravo njihove najteže rane.

Nisu znali da kad se slože odrpani i mali,
Bili ma kakvog roda, bit će obuće, kruha,
I sve će postati dobro, bit će žalost kraća
I njihovoj braći preko granice, bude li
Dobro onima, koji su ovdje nečija braća.

Plovile su kroz noćnu tamu velike istine,
Kao bijele lađe naspram morskoj pučini,
Za dijete neshvatljive, maglene, tajanstvene,
Vjetar je šumio kobno, jecao iz daljine,
Visokih, mrkih stabala savijale se sjene.

46